Fragmenti hrvatske zbilje D. Dijanović: Tolerantni mrzitelji

 

Orwellova farma u Hrvatskoj

 

Opće je poznata činjenica da su domaći, i ne samo domaći ljevičari i progresivoidi najtolerantniji ljudi na svijetu. Njihova tolerancija je uzorna, a njihova ljubav prema ljudima nema granica. Osim, dakako, ako se s druge strane ne nalaze političko-ideološki neistomišljenici. Nema demokracije za protivnike demokracije, govorili su svojedobno jugoslavenski drugovi, a oni su, naravno, pritom bili ti koji su određivali što je to Dijanvićdemokracija. I progresivoidi imaju slično pravilo apostola mistike otvorenog društva Karla Poppera: nema tolerancije za netolerantne.

Kad su “netolerantni” u pitanju sve je dopušteno. Dopušteno je tako muškarcu šakom u glavu udariti ženu samo ako je ova aktivistkinja inicijative „U ime obitelji“. Dopušteno je ženu od osamdeset godina udariti i slomiti joj nadlaktičnu kost ako je ova pro-life aktivistkinja. Dopušteno je i ženu na štakama i s karcinomom udariti u glavu i nazvati ju šatordžijom, kurvom i siledžijom ako je ova hrvatska braniteljica, neovisno što je srpskoga porijekla. I sve je to dopušteno gotovo bez ikakvih sankcija i primjerene javne osude. A bit će to i u budućnosti dopušteno, neovisno o izglasavanju tzv. Istanbulske konvencije. Jasno je, naime, kako je ova tek paravan za uvođenje tzv. rodne ideologije, a da se prema načelu supsidijarnosti pitanja poput obiteljskog nasilja mnogo djelotvornije mogu riješiti na nacionalnoj razini ako za to ima političke volje.

Relativiziranje osude nasilja kad su u pitanju „netolerantni“

Ako slučajno geler od limuna ili gavuna pogoditi vrhovnika srpskog etnobiznisa u Hrvatskoj, onda je riječ o napadu 300na same temelje „antifašističke“ Europe. Onda od toga strašnog čina treba napraviti skandal s međunarodnom dimenzijom. Jer, u pitanju je pravovjerni kadar, a ne hrvatski „ustaša“, „fašist“ ili zagovornik tako nazadnih vrijednosti kao što su obiteljske vrijednosti.

Nasilje je potrebno uvijek i bezuvjetno osuditi, no kad su u pitanju neistomišljenici onda ta osuda nije baš tako univerzalna. Onda je moguće relativizirati. Tolerantni mrzitelji nemaju jednake kriterije prema „netolerantnima“, a to su, već smo rekli, oni koje ljevičari i progresivoidi smatraju netolerantnima.

Fašist je dobio što je tražio!

Pred nekoliko dana u hrvatskim je medijima, doduše s velikim zakašnjenjem, objavljena vijest da je u Njemačkoj palicama pretučen političar desnoga AfD-a Frank Magnitz koji je tom prilikom zadobio teške ozljede glave opasne Magnitzpo život. I dok se od normalnih ljudi očekuje da osude svako nasilje, ljevičari i progresivoidi po društvenim mrežama – a isto, naravno, misle i političari tog predznaka, ali se ne usude uvijek sve javno izreći – potpuno su relativizirali nasilje nad svojim političkim neistomišljenikom iz Njemačke, sve do granica njegova potpuna opravdavanja. Fašist je dobio što je tražio!

Pred koji dan smo svjedočili i idiotskome ispadu sina jednoga saborskog zastupnika (čestitka „srbićima“), zastupnika koji bi se, doduše, prije mogao kvalificirati kao uhljeb, nego kao desničar. Taj i slični ispadi, koji s hrvatstvom imaju veze jednako kao i Vojislav Šešelj, dođu kao odličan materijal lijevo-jugoslavenskoj strani u poslu „antifašističkog“ šinteraja i u ideološkom egzorcizmu „ustaških“ zloduha. Oni pak koji imaju takve ispade služe kao korisne budale udboke države koja je i ovaj slučaj iskoristila za još jedan udarac „vaspitnom“ palicom na mrske hrvatske desničare, nacionaliste i „ustaše“.

Država dvostrukih kriterija i selektivne (ne)pravde

U nastavku donosimo izbor komentara (bez ikakve intervencije u tekst) koje su ljevičari i progresivoidi ostavili na vijest o prebijanju Magnitza na facebook stranici lijevo-jugoslavenskog portala „Telegram“. Oni jasno oslikavaju „toleranciju“, „humanizam“ i psihički profil domaćih ljevičara i progresivoida. Naime, protivno medijski kreiranoj percepciji kako su samo mrski desničari skloni „govoru mržnje“ (pandan nekadašnjem verbalnom deliktu), ljevičari i progresivoidi i ovdje drže ljestvicu „napretka“ i rado bi se fizički obračunali sa svojim neistomišljenicima. Samo kad bi se ponovno vratila 1945…

 

Tolerantnim mrziteljima, međutim, u Hrvatskoj je sve dopušteno, a Orwellova životinjska farma besprijekorno funkcionira… To je Hrvatska početkom 2019. godine: država dvostrukih kriterija i selektivne (ne)pravde…S ovakvim ljevičarima i progresivoidima Hrvatskoj se, nema sumnje, smiješi sretna i nadasve tolerantna budućnost! Tim više što ovo nisu izuzeci i komentari polupismenog polusvijeta iz internetske kanalizacije, nego tako misle i mnogi uglađeni lijevo-liberalni udarnici. Sjetimo se samo Stazićevih izjava, izjava varaždinskog psihijatra Horvata ili pak izjave jednoga predsjednika lokalne partijske mladeži koji je priželjkivao da se zrakoplov sruši na Čavoglave i tamo pobije 100.000 ljudi.

 

Davor Dijanović/HKV/https://www.hkv.hr /Hrvatsko nebo

Comments

comments