M. Dubravac: PISMO I ZAHVALA HRVATSKE DJEVOJČICE SV. NIKOLI I ODGOVOR SV. NIKOLE

 

PISMO HRVATSKE DJEVOJČICE SV. NIKOLI

Dođi Sveti Nikola i pred moja vrata
Ja sam dobra curica, a imam i brata.
Slušali smo mamu i miloga tatu,
Stog ostavi poklon i meni i bratu.
Ne nosi nam puno, teška ti je vreća,
Hrvatskoj je djeci u sitnici sreća.
Tata nema plaću, mama isto tako,
Al’ mi smo sa malim zadovoljni jako.
Kad se Bogi vratiš poslije duga puta,
Kaž’ da tata hoda bez zimskog kaputa.
Nek Bogo prosvijetli pamet vladarima
Neka narod kruha i odijela ima.
Nek bogata djeca odreknu se dara,
Jer se žrtvicama bolji čovjek stvara.
Pozdravlja te puno Hrvatica seka
Sa svojim te bracom ushićeno čeka.
P.S. Ako si mi htio darovat Barbiku,
Radije ju nosi djeci u Afriku.
Zapravo, ne moraš meni ništa dati,
Samo toplu bundu donesi mom tati.

ZAHVALA HRVATSKE DJEVOJČICE SV. NIKOLI

Dragi Sveti Nikola od srca ti hvala,
Dobili smo od tebe dva poklona mala.
Hvala ti za boje i za bilježnicu,
Za bracinu plavu vunenu kapicu.
I treći je poklon bio ispred vrata,
Paket jaaako velik, pisalo je: ‘Tata’.
Ushićen, tata ga brzo otvorio,
I plakao je i sretan je bio.
Ah, koliko sretan kad bi samo znao,
Cijeli dan je svoju bundu milovao.
Kaže da ju neće skidati nikako
Jer mu je u njoj toplo jaaako jako!
Zahvali se Bogi u ime Hrvata,
Reci Mu da ima srdašce od zlata.
Mama se smješkala ne znam radi čega,
A nije sirota dobila ničega.
P.S. Uskoro će kod nas doći druga vlada,
Neće više biti nevolje i glada.
Tata će nam kupit novu robu svima,
Nestat će ovog kradljivog režima.
Nećemo stalno suhe kosti glodat,
Stog budi u Nebu, teško ti je hodat.
U Hrvatskoj zemlji bit će raskoš prava
Ko što bi u vrijeme kralja Tomislava.
Kad mi tata kupi što bi kupit treb’o,
Ja ću tebi paket uručit u Nebo.
Poslat ću ti kruha, Kena i Barbiku,
A ti sve pokloni djeci u Afriku.
Zbogom Sveti Nikola uvijek dobra dušo,
Hrvatsko si dijete čuo i posluš’o.
Kad bi samo mami dao novu vestu,
Onda bi mi srdašce bilo baš na mjestu!

ODGOVOR SV. NIKOLE HRVATSKOJ DJEVOJČICI

Hrvatice seko, dijete dobro, malo,
Pisamce me tvoje puno rasplakalo.
Jecali su sveci i anđeli mali,
I dugo su oči krilcima brisali.
Dobiv’o sam pisma iz svake nacije,
Al’ ni jedno nije ko iz Kroacije.
Sva su djeca bila, reć ćemo ‘prokleta’,
Tek su skromne želje hrvatskog djeteta.
Pričao sam s Bogom, potpuno se slaže,
Tvoje mu je pismo od svih ponajdraže.
Zato slatka seko reci Hrvatima
Da se dragi Bogo zahvaljuje njima.
Tko malicko traži, puno mu se daje,
Poštenje mu svijetom u vjekove traje.
P.S. Obećajem, srdašce bit će ti na mjestu –
Šaljem tvojoj mami neobičnu vestu.
Žrtvom i dobrotom pletene joj niti,
U njoj tvoja ljubav utkana će biti.

 

 

Marija Dubravac/Hrvatsko nebo

Comments

comments