Ante Glibota: LAŽ KAO INSTITUCIONALNA REFERENCA VLADANJA

 

 

 

LAŽ KAO INSTITUCIONALNA REFERENCA VLADANJA

 

Piše: ANTE GLIBOTA Vicepredsjednik Europske akademije znanosti, umjetnosti i književnosti (EASAL), Paris.

Već su prošle dvije godine od kada Vlada premijera Andreja Plenkovića drži svu institucionalnu vlast u Hrvatskoj. U potrazi za kvalifikacijama koje bi mogle označiti ovo razdoblje vladanja, a koje bi vrijedile i za druge državne institucije koje imaju izvjesnu i po Ustavu zajamčenu neovisnost, ne možemo ne ustvrditi kako je ova Plenkovićeva Vlada institucionalizirala laž kao dominantnu odrednicu prve polovice mandata. Ni jedna dosadašnja vlada nije u tolikoj mjeri bila nevjerodostojna poput ove Plenkovićeve iako je upravo vjerodostojnost bio Plenkovićev izborni ratni poklič. Njegove su laži izgovorene, ne samo na javnom prostoru i u medijima, već i u svetom Hrvatskom državnom saboru. Komparacije njegovih izjava i javnoga ponašanja iz dvaju različitih vremena, prije nekoliko dana zorno su ilustrirane i u emisiji TV Bujica, snimkom njegova intervjua iz 2012. godine. Pokazala se zaigranost premijera s istinom, premijera koji je već postao objektom javnih sprdnji. To je postala, na žalost, njegova konstanta i to je ono što hrvatskoga glasača zabrinjava, dakle da predsjednik Vlade nema problema s činjenicom da sam sebi proturječi. Sa svojom nekonzistencijom, javno izrečenim lažima, Plenković čini sebe i svoju Vladu, kao i administraciju, proturječnom. To sve, dakako, ima i konzekvence na kredibilitet takve vlasti, vjere naroda u takvu vlast, kako hrvatskoga naroda u Domovini, tako i kod Hrvata izvan Domovine.

Na žalost, Plenković nije usamljen. Plejada njegovih ministara to također čini i bio bi poduži popis kad bismo ih sada nabrajali. Nekoliko brojeva Hrvatskoga tjednika zaredom, mogli bismo posvetiti tome fenomenu dvoličnosti i nekonzistentnosti koji proturječi demokratskom duhu i demokratskim stremljenjima hrvatskoga naroda. Posve je razumljivo da kad glava smrdi, ni ostatak tijela ne može biti čist! U svemu tomu vidimo, također, i opasnost za demokraciju u Hrvatskoj jer se pod istinama proturaju najgnusnije laži koje mogu dovesti u pitanje postojanost hrvatskoga gospodarstva i temelje države.

Primjerice, kapitalna institucija hrvatske države, ona koja se brine o monetarnom suverenitetu Hrvatske, Hrvatska narodna banka (HNB), ima u tomu posebno mjesto. Nedavno, po Plenkoviću potvrđen za svoj drugi mandat, guverner HNB-a Boris Vujčić može biti ilustracija naših tvrdnja iz naslovu. Riječ je o guverneru koji, naime, ima posebnu ulogu u otimačini Agrokora i predaji u vlasništvo lešinarskih fonova i stranih banaka. Boris Vujčić izašao je iz okvira institucionalne diskrecije i ugrozio ugled nacionalne monetarne ustanove podredivši ga interesima zločinačkih lešinarskih fondova. Šurujući s njima, bio je i de facto njihov servis. S Vladom RH, Vujčić je Agrokor, jedan od najvažnijih industrijsko-trgovačkih proizvodnih konglomerata u zemlji, predao u posjed, u vlasništvo i na upravljanje strancima, dislociravši ga u inozemstvo. Najprije je nijekao sve kontakte, a zatim ih s vremenom destilirano priznao pritisnut objavljenim javnim dokazima, napose nakon što ih je objelodanila i sama Martina Dalić u svom rukovetu laži predstavljenih u Hrvatskoj nacionalnoj knjižnici, gdje je guverner bio jedan od važnih promotora. Već i po samome tom činu Vujčić je izišao iz okvira svoje guvernerske funkcije. Bjelodano je potvrđeno da je Boris Vujčić umočen do balčaka u aferu Agrokor, priznavši zapravo da je monetarni i ekonomski diletant, a ne ozbiljni guverner nacionalne monetarne ustanove koja bi trebala nositi odgovornost za nacionalnu sigurnost i za nacionalni suverenitet preko skrbi za monetarnu stabilnost Hrvatske.

Boris Vujčić je diletant bez formalnih kvalifikacija

Odavno smo zapazili da je Vujčić diletant, a ne monetarni stručnjak, što se, u konačnici, vidi i iz naravi njegovih aktivnosti na čelu HNB-a. Hrvatska uopće nema monetarnu politiku, a guverner Vujčić nema ni formalne kvalifikacije za takvu važnu funkciju. On se, očito, specijalizirao u jednoj drugoj domeni, na problematici zapošljavanja, što su teme i njegova magisterija i doktorske disertacije. Ali ni u tomu segmentu nije briljirao. Kruži priča kako je Vujčić najbolji stručnjak za neke bijele prašine, a ne stručnjak koji bi mogao naučiti konzistentno vladati monetarnom teorijom i praksom, a prije svega naučiti, ako već nije znao, monetarnu rigoroznost, ozbiljnost, koja se striktno nalaže kad ste na dužnosti kormilara monetarne državne institucije, ozbiljnost i u pogledu onih najbanalnijih kontakata, koji vuku za sobom konzekvence od neizmjerljivih šteta koje se mogu izazvati na tržištu kapitala i burzovnih transakcija te izazvati potpuni kaos gospodarskoga i političkog sustava.

Eto, vidjeli smo i to čudo, i uživo, da je guverner HNB-a Boris Vujčić u izjavi za medije i N1 televiziju dana 26. studenoga 2018. rekao da je primao predstavnike lešinarskih fondova koji su mu objašnjavali kako će operušati za desetine milijarda njegovu državu. Oni su mu objašnjavali tehniku te pljačke (jedna vrsta roll-up kredita, što to u finalnoj formi i nije, nego mnogo gora inačica ozakonjene pljačke). Da je netko prepričao da to javno govori guverner HNB- a, odgovorio bih mu da u to jednostavno ne vjerujem jer da je takvo što nemoguće. Na svu moju žalost, to je stvarnost koju sam gledao izravno. To je osoba kojoj je Plenković ponudio da i dalje, u još jednomu mandatu, vodi računa o monetarnom suverenitetu hrvatske države! Kako definirati takav čin nego kao čin veleizdaje, nestručnosti ili čiste idiotarije već spomenutoga guvernera HNB Borisa Vujčića! On je pretvorio HNB u instituciju kojoj se podsmjehuju i izvrgavajući ju ruglu.

U svakoj razumnoj zemlji, u državi prava, nakon objave svih ovih informacija, guverner HNB-a Boris Vujčić trebao bi žurno demisionirati, a pravosudne ustanove provesti još žurnije istražne radnje i pritvoriti guvernera, zbog udjela u inicirajućem deliktu, i to s predsjednikom Vlade RH Plenkovićem, bivšom dopredsjednicom Martinom Dalić i još nizom osoba, zapravo projektu otimačine imovine Agrokora. Imovinu su dali u ruke zločinačkih fondova i banaka, nagrađujući pritom izdašno kumove i prijatelja premijera Plenkovića i njegovih različitih pomagača.

Po Zakonu, guverner HNB-a razmjenu informacija, kad je riječ o strancima, može činiti vrlo destilirano, s ovlaštenim stranim kontrolnim institucijama poput Međunarodnoga monetarnog fonda(IMF) ili europskih monetarnih institucija, a ni u jednomu slučaju s privatnim lešinarskim fondovima poput Knightheada, što mu je i izrijekom zabranjeno po članku 31. Statuta HNB-a. Vujčić je i u prvomu mandatu imenovan na tu dužnost protuzakonito. Članak 80. stav 3. Zakona o HNB-u kaže kako svi članovi Savjeta, a to je i guverner kao član Savjeta, mogu biti samo osobe s »priznatim osobnim ugledom i profesionalnim iskustvom na monetarnom, financijskom, bankarskom ili pravnom području». Po svim svojim kvalifikativima Boris Vujčić to nije, on nema potrebne kvalifikacije i nije, dakle, nikakvo čudo da hrvatska država nema jednu učinkovitu, stvarnu, reaktivnu monetarnu politiku. Isto tako, neupitne su i opipljive činjenice da guverner HNB-a čini demonstrativne pogreške iz područja koje jednostavno ne poznaje, a istodobno pokazuje svojim notornim diletantizmom da nije utrošio ni minimum potrebne energije da do tih nužnih spoznaja i dođe.

Guverner Boris Vujčić unaprijed se amnestirao za sve svoje pogreške jer je u Zakonu o Hrvatskoj narodnoj banci, koji je na snazi od 14. svibnja 2013. godine i koji je donesen u vrijeme prvoga mandata guvernera Borisa Vujčića, vjerovali ili ne, on sam sebe unaprijed amnestirao odredbama članka 8. toga Zakona. To je, izgleda, postala manija poslovno- vladajuće vrhuške u Hrvatskoj ovoga novog vremena jer se možemo prisjetiti kako se i Ante Ramljak na isti način osigurao preko Lex Agrokora. I on se unaprijed amnestirao, a onda učinio čitav niz nepodopština koje će godinama plaćati hrvatski porezni obveznici. Zakonski, za njih ne će i ne može odgovarati Ramljak! Usput, Ante Ramljak pritom se samoproglasio nezamjenjivim financijskim stručnjakom i ekonomskim autoritetom, ekspertom u Hrvatskoj, što poslije spoznaja o marifetlucima koje je osmislio, izaziva podsmijeh ozbiljnoga poslovnog i inog svijeta te zaslužuje tek konjske smjehove svoje priležnice. Ali da se kojim slučajem i nije samoamnestirao, u ovoj konstelaciji vlasti koja štiti zločince, koji postaju svete krave, ništa mu se ne bi dogodilo. Takvo postupanje moguće je samo u banana državi.

Uništena ekonomija i sve nazočna demografska katastrofa

Nije, dakle, iznenađujuće što su na čelo ključne monetarne institucije postavili nestručnjaka, ignoranta i monetarnoga analfabeta. Za njegova dosadašnjeg mandata vidljivo je da nije razradio instrumentarij kojim će otkloniti poremećaje u dinamici gospodarskoga sustava. Neučinkovitom monetarnom politikom nije zaustavio spiralu pada pa je zapravo hrvatsko gospodarstvo već niz godina u ozbiljnoj depresiji. Upravo je Vujčić na takvoj poziciji na kojoj treba poduzeti mjere koje mogu u sebe sadržavati silnice opravka, ugraditi preventivne mehanizme koji mogu održati globalnu ravnotežu i stabilnost hrvatskoga gospodarstva. Ali kad vam je nepoznata penoplija i načini monetarnih lijekova, jasno je, ne činite ništa. Hrvatsko gospodarstvo, unatoč izjavama o velikim uspjesima premijera, koji ne razumije o čemu priča, radeći ono što mu se diktira izvana, a ne ono što ide u korist hrvatskih interesa i hrvatskog gospodarstva – propada!

Takav odnarođeni mentalitet političara i dužnosnika devastirali su ne samo gospodarstvo nego i upropastili demografsko stanje države. Već prije Vujčića, jedan drugi diletant i pogubni neznalica, zadužen za gospodarstvo, Borislav Škegro, sa svim malim škegrićima koji su ga naslijedili, odgovoran je za katastrofu hrvatske ekonomije. Plenković se na sva zvona hvali velikim gospodarskim uspjesima, ali on svojom politikom nastavlja razbijati procese socijalne ravnoteže dovodeći hrvatsko društvo i državu u faktualnu dezintegraciju: stanovništvo bježi u emigraciju stvarajući svojevrsno ozračje u Domovini koja sve više podsjeća na jedno predrevolucionarno stanje, a ne na uravnoteženu europsku državu, članicu Europske unije. To do očaja dovodi svu poštenu i domoljubnu populaciju i ono što je još ostalo od aktivne populacije u hrvatskoj državi.

Mi im poručujemo da će se u skoroj budućnosti i tom i takovom teroru stati na kraj, da će i jedna autentična Hrvatska preuzeti kormilo ovog posrnulog broda i izvući ga pregalačkim i umnim ozbiljnim radom, srcem i znanjima, uz pomoć božje Providnosti na put obnove, u mirne vode, kako i u stanju duha, a isto tako i stvaralačkih pozitivnih energija, zasnovanim na poštenom radu i razmišljanjima, preciznim znanjima, kako bi se svaki Hrvat zaista osjetio kao ponosan čovjek na zemlji svojih djedova.

Sve oni koji su ukaljali svojim radom, svojim izdajničkim i kriminalnim radnjama, bilo to, da su policajci, suci, ministri, predsjednici, guverneri i namjesnici, slučajnici…trebaju višekratno razmisliti, što danas protupravno rade. Svi će se uskoro naći sučeljeni s neupitnom pravdom i Zakonima, jednakim za sve, u kojima neće biti oprosta, ni zastarijevanja, za izdajništvo ili suradnju u izdajničkim aktivnostima i spregama na štetu hrvatske države, koja više nego ikad vapi za jednom lustracijskom, gospodarskom, demografskom obnovom, da država konačno može kročiti zasnovana, ne na lažima, već na istinama i samo istinama.

Samo tako, vođena svojim umnim gremijem i u dostojanstvu, a ne šarlatanima, može postati sretna i neupitna država prava, svih hrvatskih građana, stvarnog spiritualnog i materijalnog blagostanja!

 

U Parizu, na dan Svetog Nikole, 6. prosinca 2018.

 

Ante Glibota/Hrvatsko nebo

Comments

comments