Nekoliko ljubavnih pjesama pjesnika Mile Prpe  

 

 

Nekoliko ljubavnih pjesama

pjesnika Mile Prpe  

(Iz golemog poetsko-filozofskog  opusa, tek djelomično

objavljenog, s više od pedeset tisuća stihova.)

 

Do buka voda

 

Doprati me do buka vôda,

do srebrn slapova bijelih.

Doprati me ti lagan’ hoda

do vinograda svojih zrelih.

 

Doprati me, tad ne reci

– ponio me zanos huka.

Doprati me k brzoj rijeci

 – grlit će te moja ruka.

 

 

Otvori more

 

Otvori more utrobe bajne,

raster tmina nek u tebi gasne!

Otvori njedra nek te svjetlo sasne,

nek prodre u tvoje odaje tajne!

 

Otvori more utrobe krasne,

te hridi neka bilješte sjajne!

Rascvalu boju raskoši koraljne,

pokaži more te  ljepote jasne.

 

Razotkri more i brodove stare,

olujne vode i neznane plove!

Razotkri more i sve potonule bove.

 

Stara sidra i mrtve mornare!

Otvori se more na moje zove,

otvori se more – moli te Mare.

 

 

 Ne žudi me srca zdena,

 

 Ne žudi me srca zdena,

ni glasa tiha, suha oka!

Žudi me, jer ti si žena

– njihanjem ti boka, boka.

Usnama žudi, sad velim,

uzdahom, suzna ti oka!

Žudi me tim srcem vrelim

-iz duboka, iz duboka

 

 

U parku

 

Kesteni u parku i ja,

dvije breze u parku i ti.

I jedna smreka srebrom sja,

i bor jedan tu još spi.

 

I lipa jedna miris tka,

i staza jedna rosno sni.

I jedna klupa tajnu zna,

i zgasli fenjer što nas skri.s

 

U podrumu gradskom tom

(Ligiji)

 

U podrumu gradskom tom

uz ansambl plesni taj,

zanosi me snagom svom,

očiju ti valcer sjaj.

 

U podrumu gradskom tom

ja bih s tobom jedan ples,

jer u srcu bliješti mom,

očiju ti iskra, krijes.

 

U podrumu gradskom tom

ja sam tebi prići sklon

jer u srcu ćutim lom,

ćutim samo neki zvon

 

U podrumu gradskom tom

plesni ritam, ritam taj.

Ja bih tebe u svoj dom –

sada sebe meni daj.

 

U podrumu gradskom tom

valcer, tango rock’n’roll.

a u srcu sada mom –

samo nada ili bol.

 

U podrumu gradskom tom

u očima ti krijes.

Tu u zagrljaju mom

ja te molim sad za ples.

 

 

Kolos s Rodosa

 

Vizijom te gledah, giganteum pravi!

Kolos s Rodosa svoje noge širi.

Pod njim plove brodovlja i splavi.

Valove mu mora tek maestral piri.

 

Kolos s Rodosa sav mišićava tijela,

Ispod njega lađa sa stotinu vesala.

U duši mu neka Helena bdjela –

krasotica što bi ljubiti se dala.

 

Kolos s Rodosa, gle, drhti tijelom,

požuda njime sad posvema vlada.

More se valja već olujom smjelom,

 

sve huči – bura valovljem sklada.

Orkan hukti – brodovlja ne plove.

Kolos s Rodosa sniva erotske snove.

 

 

Akacija cvala

 

Išao sam putem – akacija cvala,

zakvačih za drvo papir bijeli.

Olovku uzeh – Ako me voliš mala

-upisah na njeg – cjelov ti cijeli!

 

Kad se vraćah doma, papir visi –

ispisano na njem – Na cjelovu hvala!

Kojoj šalješ, naznačio to nisi?!

Da li meni, kako bih to znala?

 

Misao zborim, slovima ju slažem:

– Šaljem ga onoj što osmijeh mi dala

pred svojim dvorom – biću najdražem.

 

Ispisana  slova positna, mala,

ujutro kad dođoh, tek čitka bila.

– Ja nisam ljubav tvoja, već zla vila!

 

Ples mrtvih pjesnika

 

U dvorani mog duha, najluđim plesom

rasplesali se slavni pjesnici mrtvi.

Sapha i Byron – tim valcer-krijesom,

Dante i Beatrice u ljubavnoj žrtvi.

U dvorani, gle, Puškin i Pikova dama,

Lorca Ciganku neku kalipsom davi.

Hugo i Esmeralda, krasotica sama.

Ljubavna im veza u meni se slavi.

 

Gle, i Jesenjin u plesu, pleše li samo

Isadora, uz tijelo privio se njeno.

Vergilija gledam, čini mi se tamo

 

oči mu žare, žare li ognjeno?!

Homer kapke sklapa, dvorana se gubi

– nema više plesa, sad se vruće ljubi.

 

 

Mile Prpa/Hrvatsko nebo

 

Comments

comments