Ljiljana Benčik: Građanski odgoj i obrazovanje

 

 

 

Čitajući Prijedlog kurikula međupredmetnih tema Građanskoga odgoja i obrazovanja, na prvi pogled izgleda dobro, međutim, kao majka i baka, koja živi sa svojim unucima i sudjeluje u njihovu odrastanju, imam ozbiljne primjedbe:

 

1.Nigdje ne vidim ulogu i mjesto roditelja, posvojitelja i obitelji! A djeca dolaze u školu već usmjerena iz svoje obitelji, donose svoju etničku, nacionalnu i vjersku pripadnost, donose socijalni status koji obilježava obitelj i donose svoje porijeklo, uvjetovano mjestom i krajem u kojem su rođena. Znači da se ovim faktorima uopće niste rukovodili kod izrade Prijedloga. Koje je i gdje je mjesto roditelja i obitelji? Neka djeca postaju svjetski ljudi, ali moraju znati odakle su potekli, koji su im korijeni i tko su im preci. To čini multietničnost i multikulturalnost, koja obogaćuje svaku sredinu!

2.Pored Građanskog odgoja, koji je svakako potreban, djecu treba učiti odgovornosti, da budu odgovorni najprije prema sebi, a onda prema drugima. Svugdje se navode samo ljudska prava; djecu se uči koja prava imaju. Razne udruge civilnog društva govore samo o pravima, a gdje su obveze? Obveze donose odgovornost za učinjeno, a ne prava! Tako danas – ako od djece tražiš odgovornost – oni kažu: „Zvat ću ja Plavi telefon, ti kršiš moja prava!”. Znači, obvezno treba uključiti i obveze, a ne samo prava!

3.Hrvatska kultura i tradicija nigdje se ne spominju, a s ovim Prijedlogom namjeravate odgojiti i obrazovati svjetske ljude. Svjetski čovjek puno putuje, upoznaje nove ljude i krajeve i to se naziva turizam. Turizam je gospodarska grana koja se najbrže razvija i postaje jedna od najisplativijih gospodarskih grana. Koriste se svi resursi kako bi se obogatila turistička ponuda, od prirodnih ljepota, gastronomske tradicijske baštine, nematerijalne kulturne baštine, kulturnih povijesnih spomenika, umjetnosti, književnosti, obilježavanja povijesnih događaja do raznih manifestacija inspiriranih bogatom kulturnom i tradicijskom baštinom. Pitam ja vas kako će djeca, budući turistički djelatnici, sve to znati ako ih se u školi tome ne uči? Kako će razvijati i unapređivati gospodarstvo i turizam ako ne znaju svoju povijest (a izbacili ste je iz strukovnih škola), kulturnu baštinu (umjetnost, književnost i tradiciju), izradu suvenira i, što je najvažnije, gastronomsku ponudu? Kako će prezentirati gastronomsku ponudu svoga kraja ako nisu naučili u obitelji iz koje su potekli? Ne možete od djece stvarati svjetske ljude bez temelja! A temelji su obitelj i tradicijska i kulturna baština! Kao da gradite „čardak ni na nebu ni na zemlji”. To je jedan vid očuvanja i razvijanja tradicijske baštine kroz turizam i to treba svakako uključiti.

4.Djecu treba naučiti dostojanstvu. Što je čovjek bez obraza, bez svoga ponosa i bez dostojanstva? A u hrvatskoj tradiciji obraz predstavlja vrijednost jednoga čovjeka. Njegovu čast, ponos, poštenje, dosljednost, povjerenje, dobrotu i dostojanstvo. Kad izgubiš obraz, što ostane od čovjeka i njegove osobnosti? Zato i postoji narodna izreka „obraz kao đon”. Dostojanstvo (lat. dignitas), dakle dignitet, označava pravo na poštovanje osobe od rođenja. On ujedno znači čast i ugled svake osobe, svakoga čovjeka! Sam pojam ima više dimenzija: filozofsku, vjersku i pravnu. Vanjskih čimbenika ima previše da bih sve mogla obraditi, ali navest ću ratno stanje, diktature, ugrožavanje ljudskih prava, koja su usko povezana s dostojanstvom. Čovjekovo dostojanstvo istovremeno je i socijalna kategorija jer znači zahtjev za vrednovanjem i poštovanjem koje svaki čovjek očekuje. Albert Einstein je rekao: „Najvažnija ljudska težnja je težnja za moralnošću u našem djelovanju. Naša unutarnja ravnoteža, čak i naša egzistencija ovisi o tome. Jedino moralnost može dati ljepotu i dostojanstvo našem životu.” A Konfucije kaže: „Plemenit čovjek je dostojanstven, ali nije ohol. Prostak je ohol, ali nije dostojanstven.” Što znači da je oholost suprotnost dostojanstvu. Što je čovjek više ohol, to ima manje dostojanstva! Oholost se hrani lažima, dok dostojanstvo počiva na istini. Ohol se čovjek razmeće i hvali, dok dostojanstven to nikada ne čini. Oholost je neumjerena, a dostojanstvo odmjereno. Ohola osoba puna je sebe u svojoj umišljenosti. Takve osobe traže potvrdu samih sebe u publici. Njima je neophodna publika od koje stalno očekuju potvrdu svoje veličine. Dostojanstven čovjek živi svoj život onakav kakav jest. Ne juri za tuđim odobravanjem jer je svjestan sam sebe i svoje vrijednosti. Oholost se zasniva na samozavaravanju, a dostojanstvo na spoznaji samoga sebe. Dostojanstvo se ogleda i u odnosu prema drugima, a to čine: humanost, nesebičnost, poštenje, odanost, iskrenost i tolerantnost. A u odnosu prema sebi skromnost, samokritičnost i promišljenost.

 

Mislim da sam navela dovoljno argumenata o čemu biste djecu trebali učiti i što bi sve Građanski odgoj i obrazovanje trebao obuhvatiti!

 

Profesor emeritus Matko Marušić POZIV HRVATIMA I SVIM HRVATSKIM GRAĐANIMA: DAJTE SVOJ PRILOG NASTAVNOM PROGRAMU PREDMETA GRAĐANSKI ODGOJ I OBRAZOVANJE ZA OSNOVNE ŠKOLE I GIMNAZIJE U REPUBLICI HRVATSKOJ

Prof. emer. Miroslav Furić (PMF Sveučilišta u Zagrebu): Predlažem da u predmetu Građanski odgoj i obrazovanje, uz predložene domene koje se mogu integrirati u jednu, postoje dodatne, vrlo bitne domene: građanska kultura, ljudske vrline te hrvatska kultura i tradicija.

 

 

Ljiljana Benčik, Pula/Hrvatsko nebo

Comments

comments