Kršćanska razmišljanja Katica Kiš: Vjera i nevjera

 

 

Vjera / teizam

Odgovori im Isus: „Djelo je Božje da vjerujete u Onoga koga je On poslao.“   Iv 6,29

„ Da to je volja Oca mojega, da tko god vidi Sina i vjeruje u Njega ima život vječni i ja da ga uskrsim u posljednji dan.“ Iv 6,40

„A vjera je već neko imanje čemu se nadamo, osvjedočenje o zbiljnostima kojih ne vidimo.“ Heb 11,1

Vjera je jamstvo za ono čemu se nadamo, dokaz za one stvarnosti koje ne vidimo. Vjerom doznajemo da je svijet stvoren Božjom riječi, tako da je vidljivo proizvedeno od nevidljivoga.

Čovjek osmišljen vjeruje u Svemogućeg Boga stoga, jer želi živjeti; živjeti sretno na ovoj zemlji, živjeti vječno u nebeskoj domovini. Svjestan je svoje krhkosti i prolaznosti ovdje na zemlji, te vjeruje Isusu Kristu i njegovim obećanjima da će po Njemu vječno živjeti u sreći, harmoniji i Božjoj ljubavi. Vjera je stoga čisti dar Božji, te znanje i povjerenje u Božju ljubav i milosrđe. Vjera je nadnaravna snaga koju primamo molitvom. Ona je nužna za spasenje duše od grijeha, spasenje od vječne osude i propasti. Vjera je sigurna garancija za vječni život, jer nam je to obećao naš Spasitelj Isus Krist. Ona raste i razvija se kada slušamo i čitamo Božju riječ, koja nam već sada pruža predokus nebeske radosti. Vjera je nepotpuna ako nije djelotvorna.

„Jer kao što je tijelo bez duha mrtvo, tako je i vjera  bez dobrih djela mrtva.“ Jak  2,26

Praktični vjernici su oni koji žive svoju vjeru u djelima ljubavi  i milosrđa prema svojim bližnjima, te oduševljeno slijede upute Isusa Krista, živeći po Evanđelju sretno i mirno već u ovozemaljskom životu, očekujući Kraljevstvo nebesko i vječnu nebesku domovinu.

Isus Krist je začetnik i dovršitelj vjere koju je predao svojim učenicima, a po njima zajednici vjernika tj. Crkvi. Čovjek se treba već u ovozemaljskom životu odlučiti gdje i kako će provesti vječnost. Dani milosti  još uvijek traju u kojemu nas sam Gospodin i Isus Krist pozivaju na obraćenje života od grijeha i vjerovanje u spasenje od vječne osude. Vjerovati znači, priznavati Isusa Krista životom i posvjedočiti kako bi spoznali tajnu Božjeg prisustva u svemu stvorenom.

Što nam pruža vjera u Isusa Krista već u ovozemaljskom životu?

Nadu u blaženstvo nebeskog vječnog života

Sigurnost i zaštitu svemogućeg Boga

Ljubav i milosrđe Božje na životnom putu

Sreću i utjehu u teškim vremenima

Zajedništvo i harmaniju sa Gospodinom

Oproštenje grijeha i sigurnost spasenja po Isusu Kristu

Ispravak grješnog puta i život u Božjoj blizini

Svjesnost krhkosti i prolaznosti zemaljskog života

Život u miru, slobodi i istini

Želju u nastojanju za držanje Božjih zapovijedi

Kajanje i obraćenje od grijeha i propusta

Ljubav i pomoć slabima u vjeri

Angažiranost za siromašne i potrebite

Život u miru pravednosti sa svim ljudima

Ispovijedanje i širenje svoje vjere u Boga

Djelotvorna ljubav prema bližnjima kroz vjeru u Boga Oca i Isusa Krista

Radost i sreću kroz svakodnevne susrete  s Gospodinom

Pravedniji i osmišljeniji  novi život u Isusu Kristu

Svakodnevno zahvaljivanje i molitva Gospodinu

Lakše nošenje životnih problema i teškoća

Odgovornost života prema sebi i bližnjima

„Oče pravedni! Svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. Njima sam očitovao tvoje Ime i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio, bude u njima – i ja u njima“. Iv 17,25-26

„Zaista, zaista kažem vam: tko sluša moju riječ i vjeruje onome koji me posla, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego je prešao iz smrti u život.“ Iv 5,24

 

Molitva Isus Kristu

Gospodine Isuse, dođi u moje srce, želim da budeš gospodar mojega života, te da mogu biti dijete svjetla i upoznati te kao svog osobnog Spasitelja, jer znam i vjerujem da si umro na križu za moje grijehe. Uskrsnuo si  treći dan po smrti i doći ćeš ponovno u slavi. Vjerujem u tvoje oproštenje i želim da mi pomogneš odbiti sve napasti koje bi me odvajale od tvoje vječne ljubavi.

 

Nevjera  / ateizam

„Tko vjeruje u Sina ima vječni život; a tko neće da vjeruje u Sina neće vidjeti života, gnjev Božji ostaje na njemu.“ Iv 3,36

Ateizam ili nevjera u širem smislu je odbijanje vjerovanja u postojanje Boga i božanstva tj. stav da ne postoji Bog i božanstvo.  Sama riječ „ateizam“ proizlazi iz grčkog, a znači „bez Boga“. Ateizam je nastao u 18 stoljeću, širenjem slobodoumlja, naučnog skepticizma i kritika religije. Pravi ateisti su skeptični također kada se radi o natprirodnim fenomenima i pojavama, jer se oslanjaju na nedostatak praktičnih dokaza. Tako Hinduizam i Budizam ne vjeruje u postojanje Boga. Ateizam tvrdi da su u pojmu Boga prisutne neke proturiječnosti – kao savršenstvo, status tvorca, nepromjenjljivost, pravednost, milost, svemogućnost, transcedentnost, nefizikalnost, ljubav, te  da ove tvrdnje nisu u suglasnosti sa svijetom gdje postoji zlo i patnja i gdje je božja ljubav skrivena od mnogih ljudi.

Stoga ateizam  daje prednost razumu i znanstvenoj metodi spram iracionalizma i metafizike. Odbija sve što ima veze s vjerskim institucijama, predodžbama Boga i „lažnoj duhovnosti“, te bira one vrijednosti i istine, isključivo kao društvene ili humanističke.

Glavne karakteristike ateista su:

Odsutstvo vjerskih motiva

Aktivno isključenje Boga i religije

Samouvjerenost u sebe i svoja djela

Vlastiti zakon i smjernice u životu

Intenzivno tjelesno življenje na zemlji

Dobri odnosi s istomišljenicima

Uspjeh u životu i radu osnovni  životni cilj

Zapostavljanje duhovnih vrijednosti i traženja Boga

Ljubav je tu vezana za korist

Oholost kroz životne uspjehe

Omalovažavanje neuspješnih

Gomilanje bogatstva u koje vjeruju

U teškoćama padaju u očaj i beznađe

Veliki strah od smrti

Jednom sam slušala na TV-u dokazivanje engleskog naučnika, teoretskog fizičara i astro- fizičara Stephena Hawkinga o nastanku svemira i svijeta. On je poznati i uvjereni ateist. Stručno je (s njegove strane) dokazao da u početku stvaranja svemira nije postojalo ništa, nego samo tama, te da je iz ničega došlo do pra-praska. Po njegovoj teoriji ne postoji Bog niti potreba za njim, jer je sve nastalo po fizikalnom zakonu iz ničega.

Zaboravio je pak činjenicu da život ne može nastati iz ničega, sam od sebe. Na kraju izlaganja je rekao, da je život ono najdragocjenije što postoji na zemlji i da je on zahvalan za to.

Pitala sam se po tom: “A, kome je on to zahvalan? Samom sebi, početnoj tami,  ništavilu ili ipak Bogu koji je stvorio svemir i život“?

Ipak postoji mišljenje i stav da su i ateisti skloni povjerovati u Boga u kriznim trenucima života, a napose na samrti – jer postoji sigurna tvrdnja da vjera u Boga  pomaže ljudima da podnose lakše sve životne nedaće i teškoće, a napose u času smrti.

 

Katica Kiš/Hrvatsko nebo

 

Comments

comments