Mile Prpa: Misaone krijesnice

 

 

(Granice naše duše su tolike koliko daleko razmišljamo,

a granice naše ljubavi su tamo dokle doseže žar srca prema onome što volimo)

 

 

Čovjek je usamljen i kad se rađa i kad umire, ali usamljenost prati brojne ljude kroz cijeli život, a posebno u starosti.

Biti rođen u ovom životu znači prihvatiti sva pravila njegove igre sukladno Božjim zapovijedima.

Lubav ne broji godine, ali ni novce.

Ljubav ne treba tražiti, treba samo prijeći u njen tabor i započeti u njoj nov kvalitet življenja.

Tamo gdje nema ljubavi lutamo u mraku. Ljubav je lako prepoznati ona je svjetlost.

Umro je,  cijeli život tražeći ljubav, a nije spoznao da je ljubav davanje, a ne uzimanje.

Naša ljubav je u našem vlastitom srcu i u našoj duši, ako je želimo od nekoga dobiti, moramo je najprije od sebe davati drugima.

 

Ljubav je pustiti leptira da otprhne, ljubav je ne ubrati najljepši cvijet na kojeg smo naišli na livadi, već ostaviti ga da živi.

 

Ljubav je pokloniti se trsu na kojemu vise obilni prekrasni grozdovi grožđa, ljubav je osluhnuti milopoj šumskog slavuja.

Ljubav je pomoći ranjenoj ptičici.

 

Ljubav je prevesti staricu preko ceste.

Ljubav je prigrliti dijte u nevolji kako svoje, jednako tako i tuđe.

Ljubav je dati milostinju.

Ljubav je ne biti sebičan.

Ljubav je izgovarati blage riječi.

Ljubav je kulturno se ophoditi.

Ljubav je pomaganje….!

I kao što vidite ljubav je ogromna knjiga koju treba na svakom koraku čitati.

Davajte ljubav, a kad se uhodate u tom davanju, prema vama će poteći slapovi ljubavi sa svih strana…!

Ljubav je i razumijevanje drugoga.

Ljubav je i ljubav prema različitosti i prema drugačijima.

 

Ljubav je ne praviti razlike među ljudima po vjerskoj, nacionalnoj, rasnoj ili nekoj drugoj razdjelnici, osim pravljenja razlike po osnovi jesu li dobri ili zli, moralni ili nemoralni, pošteni ili nepošteni.

 

Svi narodi svijeta i svi ljudi svijeta bili bi ujedinjeni u različitosti da nije razdjelnice u smislu zlih i dobrih, moralnih i nemoralnih, poštenih i nepoštenih.

 

Ako neki narod želi osvojiti neki drugi narod i njegov teritorij to može uspješno učiniti samo beskrajnom dobrotom prem tom narodu, a nikako nasiljem.

 

Ljubav treba znati misliti i činiti, i podučavati mlađe da čine i misle na frekvenciji ljubavi. Jer jezik ljubavi razumije svaki čovjek na svijetu, dobro ga razumije i cjelokupna flora i fauna.

 

Otvarajte nove i nove stranice ljubavi, u tom otvaranju nikad se nećete umoriti. Ljubav krijepi a ne zamara.

Ljubav je Sjever i Jug, Istok i Zapad, ona je i ruža vjetrova i huk morskih valova, bonaca i smiraj. Ona je i jesenje umiruće lišće u kaleidoskopskom šarenilu boja.

 

Ljubav grli, a ne odvraća, ona ne prigovara već tješi i oprašta.

 

Ljubav je plima, a mržnja je oseka. Ma koliko god pokušavali proširiti ljubav nešto ju zaustavlja.

Ljubav, poput najplodnijeg stabla, donosi plodove.

Čovjek koji je čestito živio osjeća ljubav i na samrti.

Nisam šetao, lebdio sam na tepihu ljubavi.

S padobranom ljubavi spuštamo se u središte raja.

Koga ubije ljubav taj nije umro, utonuo je u mamurluk vječne radosti.

Ljubav je Biblija, ponajprije ona u prirodi.

 

Tko liježe s ljubavlju budi se u krilu radosti.

 

Neka ti ljubav bude najčvršči stup tvoje opstojnosti – od rođenja do časa smrti.

Jača je i najmanja hvala nekoga trećeg, nego vlastito uzdizanje do nebesa.

Radost u čovjeku odražava žar njegove duše.

Biti radostan je prirodno stanje punog zdravlja i socijalne sigurnosti.

Radost je kategorija koju ne baštine svi ljudi svijeta iako nije uvijek vezana uz posjedovanje materijalnih vrijednosti.

 

Radost je u prvom redu duhovno stanje čovjeka, a iskrenija je kod skromnih nego kod bogatih ljudi.

Ugodno je boraviti u društvu radosnog čovjeka.

Radost ljudi je poput rascvalih proplanaka okupanih u sunčanom jutru.

Više vrijedi dati mali dar čovjeku koji se raduje kad ga primi nego veliki nekome  tko se ne zna radovati.

Radošću se plaća cijena primljenog dara.

 

Vizija se ne doživi očima već duhovnim okom, to nije oko tijela već oko duše .

Duhovno oko  ne možemo otvoriti kad želimo, ono se otvara ili ne otvara samo i ne možemo ga kontrolirati.

Duhovnom oku nisu potrebne naočale, jer jedina dioptrija koju ima  je Božja dioptrija.

 

Temelj svake religije je sposobnost vidjeti da sve živo što postoji u prirodi nije moglo nastati samo, jer je u kreiranje toga utrošena silna mudrost, visoka znanja o kojima mi ljudi ne možemo ni sanjati, i neizreciv smisao za ljepotu, ali i bezbrojna usaglašenja zbog funkcionalnosti.

 

Postoje stvari kojima se čovjek može samo pokloniti, a ja se cijeli svoj život klanjam prirodi kao Božjoj izložbi života na Zemlji.

Ne moramo  vjerovati ili nevjerovati, ne morami znati ili ne znati, ali se moramo pokloniti razumu i znanju toliko višem od nas koje je čudesno ugrađeno u sva živuća bića.

Bojati se i to je ljudski, ali ne bojati se i to je ljudski, ali je ponekad i suludo.

Ne bojim se ni leptira ni slavuja, ali se ne bojim ni života.

Mnogi se boje života i svim silama iz njega pokušavaju pobjeći.

Mnogi hrabri ljudi pred životom imaju strah.

Svi ciljevi koje postavljamo u svome životu su magloviti.

Budućnost je pred nama, a je li ona i nas prihvaća to u pravilu ne znamo.

Kad kročimo u budućnost pazimo da hodamo po čvrstom tlu.

 

Djeca nas obično pitaju za našu prošlost, a mi djecu za njihovu budućnost.

Crta vremena između prošlosti i budućnosti drži nas uvijek u sadašnjosti.

 

Iskon prošlosti nam je nedokučiv, ali ni kraj budućnosti.

Naša sjećanja tek su mali dio naše prošlosti.

A naše želje nisu dio naše budućnosti, ali to mogu ponekad i biti.

Nemojte mi govoriti o prošlosti, a ja vam neću govoriti o budućnosti.

 

Buduće knjige još nisu napisane knjige, ni budući gradovi još nisu izgrađeni gradovi.

 

Budućnost je poput rijeke kojoj smo vidjeli samo izvor a ne i njen kratki ili dugački tok.

Rijeka se rađa ispod brda, a umire u moru gdje prelazi u morske volumene voda.

 

Ljudski razum je ograničen, kao što je sve u Svemiru ograničeno, a sam Svemir je beskrajan.

Svaka stvar je mali, sićušni segment Svemira, i pripada cjelini cjelokupne materije u svemiru.

Svako živo biće je mali, sićušni segment Svemira, i pripada cjelini cjelokupnog života u svemiru.

Svaka izgovorena ili napisana riječ je mali segment Logosa, cjeline svih izgovorenih riječi u Svemiru i njegovim višeslojnim dimenzijama.

 

Sve ne možemo dokučiti niti ćemo ikada to moći, ali kapacitet svog dokučenja moramo širiti poput napuhivanja balona.

 

 

(Iz neobjavljene knjige  Mile Prpa: Glorifikacija života s više od 3000 misaonih izreka)

 

Hrvatsko nebo

 

Comments

comments