Anto Orlovac: ALELUJA, AL’OLUJA!

 

 

 

Jutro je, nedjelja, 5. kolovoza 2018. Katolička crkva slavi 18. nedjelju kroz crkvenu godinu B. Kao i svakog dana molim Časoslov, molitvu svećenika i redovnika/ca, ali i mnogih vjernika laika. Po ustaljenom redu na rasporedu su psalmi i molitve drugoga tjedna. A Domovina nam Hrvatska slavi trostruki blagdan: Dan pobjede, Dan domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja. Ove se godine upravo tako poklopilo.

Himan u Službi čitanja počinje svečano pozdravljajući Dan Gospodnji:

Zdravo, dane, dana slavo,

Sretni dane uskrsnuća.

Autor himna davno napisanog misli na Isusovu pobjedu u prvi dan po suboti, na Njegovo uskrsnuće u nedjeljno jutro. Svet dan svim kršćanima. Ali nama Hrvatima svet je ovaj dan još po nečemu: po pobjedi nad velikosrpskim agresorom, koji je četiri godine pod svojim jarmom držao petinu naše domovine, pobio i protjerao moju braću Hrvate-katolike i snovao o tome kako da, u svome nezajažljivom apetitu za tuđim, i ostali dio Hrvatske preotme. Imao je oružje, silu i moć. Ali ne bi onako, kako su se oni nadali. Ovaj je dan za nas dan slave, dan uskrsnuća našega naroda koji želi živjeti u miru i slobodi – na svome! Kao da i taj dan proročki pozdravlja bogoduhi pjesnik. I nastavlja:

Smrt je kobna pobijeđena,

Nebo, zemlja pomireni.

Moj je narod bio osuđen na smrt, na izumiranje, nestajanje, ali je smrt upravo toga dana pobijeđena. Čitam i molim dalje:

Sila Božja, Božja mudrost

Paklu lance silne slomi.

Da ne bi Božje sile, njegove moći i pomoći, njegova duha i snage u našim braniteljima, nigdje nas bilo ne bi: ili bismo živjeli u tuđoj zemlji kao vječni prognanici ili ležali pod svojom zemljom, ali u svojoj zemlji, u svojoj Domovini ne bismo bili. Redaju se misli, nižu se slike i sjećanja iz te slavne 1995. A himan kao da mi unaprijed čita misli kad nastavlja:

Narod Božji gromko pjeva:

Hvala Bogu! Aleluja!

Cijeli hrvatski, smijem ipak reći: katolički, narod pjeva od zahvalnosti Bogu. Ne zovemo mi Hrvati slučajno današnji – za nas presudan – blagdan: Danom domovinske zahvalnosti. Kome zahvaljujemo? Pa najprije Bogu, koji je bio s hrvatskim Davidom protiv velikosrpskog Golijata. A onda našim braniteljima koji su nas branili i obranili. Na prvom mjestu onima koji su u obranu ugradili svoje živote, svoju patnju, svoje zdravlje, svoje najbolje godine. Svjesni smo da nas je spasila molitva. Simbol toga bila je krunica u rukama majki, supruga, zaručnica i sestara i – oko vrata naših branitelja. Hvala ti Bože, za Tvoju pomoć, hvala Gospo, Odvjetnice hrvatska, za tvoj zagovor! Posljednja strofa himna sve te misli sažima u svečani izričaj:

Smrt je danas pobijeđena.

Pobjedna nek pjesma ori:

Slava Bogu na visini,

Mir na zemlji neka vlada. Amen.

Kao da su ove riječi pisane za svečani program u Kninu danas. Sve je tu rečeno: završeno je sijanje smrti u velikom dijelu naše domovine, sjajna pobjeda je izvojevana, neka sada zaori radosna pjesma pobjednika. Ali da bi u našoj Domovini i na cijeloj zemlji vladao mir, moramo uvijek davati slavu Bogu na visini, držati se Njegova reda, reda ljubavi, pravde i istine, a odbaciti svaku mržnju, osvetu i odmazdu. Nema mira bez pravednosti i istine.

 

Slijedi psalam koji hvali mudrost i djela Boga Stvoritelja. I duša mi se uklapa i radosno kliče Bogu s psalmistom:

Blagoslivljaj, dušo moja, Gospodina!

Gospodine, Bože moj, silno si velik!

Pjevat ću Gospodinu dokle god živim

svirat ću Bogu svome dokle god me bude.

U Kninu danas ne će biti samo vojnička parada, svečani govori najviših državnih dužnosnika, ne: središnje će mjesto imati spomen i molitva za duše palih branitelja, a sve će završiti zahvalnom Euharistijom, žrtvom Isusove hvale Bogu u koju se slijevaju srca i molitve svih nazočnih i svih Hrvata, gdje god živjeli.

U to se raspoloženje prelijepo uklapa i molitva Jutarnje sa svojim pslamima koji pozivaju:

Zahvaljujte Gospodinu jer je dobar,

jer je vječna ljubav njegova! …

Gospodin je sa mnom, i ja ne strahujem:

što mi tko može?

Tako su se osjećali i naši branitelji, posebno u zoru onoga 4. kolovoza 1995., krećući u Oluju, oslobađajući nas i ginući za nas. Hvalospjev koji slijedi veli:

Blagoslovljen budi, Gospodine,

Bože otaca naših,

hvaljen i uzvisivan dovijeka!

Predci naši, djedovi i očevi naši, sanjali su ovaj dan, nadali mu se, željeli ga doživjeti. Sanjali cijelo tisućljeće. A mi ga, evo, doživjeli. Mi smo privilegirani. Pa, kako da ne pjevamo hvalospjev Bogu našemu! Na to nas poziva još jedan psalam to jutro:

Hvalite Boga u Svetištu njegovu

Sve što god diše,

Gospodina neka slavi!

Njegovo je svetište u svakom čestitom ljudskom srcu, u molitvi naših majka, u duši naših branitelja: onih koji su umrli da bismo mi živjeli punim životom. No misli mi lete u svetište crkva Gospe Velikoga hrvatskog krsnog zavjeta u Kninu, gdje vojni Ordinarij mons. Jure Bogdan slavi Euharistiju, žrtvu Božjega Sina za sve ljude. Danas je dan kada sve što hrvatski diše slavi Boga i zahvaljuje na njegovu veliku daru: daru naših junaka, daru naše slobode, daru naše Domovine.

Izmolih psalme i vratih se još jednom na antifone koje su kao lijep okvir vrijedne umjetničke slike na početku i na kraju svakoga psalma. Tri psalma, tri antifone. Svaki od njih na svoj nas način potiče da izrazimo svoju zahvalu Bogu:

Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje, aleluja.

Hvalospjev pjevajmo Bogu našemu, aleluja.

Hvalite Gospodina zbog silnih djela njegovih, aleluja.

Blagoslovljen bio ovaj dan koji nam od Boga dolazi, dan pobjede, dan slobode, dan radosti i ponosa. Radosnom pjesmom Bogu našemu zahvalimo danas i trajno zahvaljujmo. I hvalimo Gospodina zbog silnih djela njegovih. Ovo je Božje djelo. Djelo Božje dobrote i hrabrosti naših junaka, Božjom pomoću i žrtvom naših junačkih branitelja ostvareno. A mnogi to nisu očekivali. Mi smo se nadali i za to molili. Kad smo domolili, red je i zahvaliti.

I primijetih: svaka od te tri antifone završava usklikom: Aleluja! To u prijevodu znači: Hvalite Gospodina! Hvalimo ga, posebno danas, slavimo ga, zahvaljujmo mu i radujmo se. Dok ponavljam te svete riječi, u uhu mi nastaje odjekuje suzvučje: Aleluja, Al’Oluja, Al’Oluja!

 

Anto Orlovac/Hrvatsko nebo

Comments

comments