Zorica Vuković: Može li drukčije?

 

Nakon zlonamjernih tekstova o Vatrenima u ‘belosvetskim’ medijima, Internetom je kružio popis novinara koji pišu gadosti o Hrvatskoj. Nažalost, nisu jedini. No interesantno je da su oni umreženi i međusobno se dopunjuju i  izmjenjuju informacije.

Dodajem ovom popisu Zorana Arbutinu iz Deutsche Welle, Žarka Puhovskog koji surađuje s  Peščanikom, Antu Tomića koji piše za Nin itd…

Tko se više sjeća Pave Barišića i ‘njegovih plagijata’? Ne znam je li mu se ispričao Mićo Tatalović (rođen u Rijeci) koji je u duetu s Nenadom Jarićem Dauenhauerom, novinarom t-portala (po potrebi i Indexa), oklevetao bivšeg ministra u časopisu Natura.

Valerie Hopkins svoje izvore ima u osobama po kojekakvim ljevičarskim sveučilištima kao što je Dario Brentin, rođen 1984. u Zagrebu, a zaposlen u Grazu.

Valeri navodi da je u Jasenovcu ‘ustašku ploču’ postavila vlada RH, a ispravlja je Đivo Đurović koji je otišao iz Hrvatske i radi u SAD kao novinar. Suradnik je Telegrama.  Đurović upozorava Valeri: „Ali ploču nisu instalirali vladini dužnosnici, to jednostavno nije istina. Da je vlada instalirala ZDS pločicu, bili bismo u drugačijem položaju.“ Valeri mu zahvaljuje i kaže da je tekst izmijenila.

A zašto bi mi bili u drugačijem položaju, Đivo? Zbog laži ovakvih novinara kakva je Valeri?  Kad se u jednom članku nađu laži, koliko ih onda ima u povijesnim bespućima? Zna li uopće Valeri što ta ploča predstavlja, ili se tako sposobna, nagrađivana potrudila saznati istinu?

Slično je postupila još jedna nagrađivana novinarska veličina Cristina Maza. Diplomirala je na Ljetnoj školi slavenskih i istočnoeuropskih studija u Londonu. Osim u SAD, živjela je u Srednjoj Americi, Središnjoj Aziji, Zapadnoj Europi, Balkanu (zna li, opće, ova nagrađivana što je Balkan?), Kavkazu, Jugoistočnoj Aziji i Ujedinjenom Kraljevstvu. Govori engleski, španjolski i srpsko-hrvatski (ona još uvijek boravi u Jugi). Izvještava o vanjskoj politici i međunarodnim poslovima za Newsweek (New York). Njen sramotni uradak je osporio odvjetnik Luka Mišetić i pozvao ljude da tuže NW pa je članak izmijenjen. Ali ‘perje je prosuto’.

Nakon natpisa o novinarima klevetnicima, Anja Vladisavljević (završila Filozofski fakultet, Zagreb), novinarka BIRN-a (Balkan Investigative Reporting Network), 25. 7. 2018. piše:

Medijska kritika nacionalističkog okusa hrvatskih proslava na Svjetskom nogometnom prvenstvu, razljutila je desničarske navijače koji su sastavili popis novinara koji negativno izvještavaju o Hrvatskoj.

Vojislav Mazzocco, jedan od novinara na listi, izjavio je za BIRN da je popis pogrešan jer nikada nije napisao za tu medijsku kuću (Politika).  Žarko Puhovski napomenuo je da nikada nije napisao za Washington Post, kako to navodi popis.

‘Ljudi koji su na popisu nemaju mnogo zajedničkog, osim što su tamo navedeni na temelju njihovih imena i prezimena. Očigledno, oni koji su nas stavili na popis nisu ni čitali naše tekstove,’ rekao je Nikola Vukobratović.“ I onda Anja izreče jednu strašnu laž: „Najpoznatija Thompsonska pjesma, Bojna Čavoglave, započinje riječima ‘Za dom spremni’,  koja je bila slogan fašističkih ustaša iz Drugog svjetskog rata.“

U Njemačkoj izdana srebrna kovanica s hrvatskim grbom u čast ‘Vatrenih’

O poznatom ‘dopisivanju’ Tončija Percana i Macana već je dosta napisano.

Tonči Percan, rodom je iz Istre. Rođen 1955., a novinar je Švedske državne televizije. Iako ne živi u Hrvatskoj već 40 godina, ‘dužnost’ mu nalaže da laže. I on ima svoju bazu u Hrvatskoj. Ni manje ni više nego premijerova savjetnika koji je puštao ‘dimne signale’ i postao bivši.

Ne može ovaj popis bez nabrajanja Pupovčevih perjanica. Ovaj put se istakao Marinko Čulić. On o sebi kaže: Rodio sam se čak tamo 1951. godine, ali se, začudo, i dalje dobro osjećam. To se ne može reći za novine u kojima sam dosad radio. Počeh u Večernjem listu, nastavih u Danasu, neko vrijeme čak, i u tada ne tako lošoj, Nedjeljnoj Dalmaciji, zatim dugih i najboljih petnaest godina u Feral Tribuneu (paralelno s tim i u južnoslavenskom programu Francuskog radija), da bih se danas skrasio u  Novostima. Sve to, osim prvog i zadnjeg na popisu ugašeno je, zabranjeno – ukratko propalo.

Ponekad imam grižnju savjesti da sam baš ja sahranio sve najbolje u hrvatskom novinarstvu. Morat ću to jednog dana raspraviti s glavnim grobarom svih tih finih mrtvih novina Franjom Tuđmanom, s kojim sam osobno, i to me malo muči, imao više sreće nego novine u kojima sam radio. Pobijedio sam ga i na suđenju do kojeg je došlo nakon što me tužio zbog teksta o ‘miksanju kostiju’ u Jasenovcu, što mi sigurno, znate ga, nikada nije oprostio. Ali me onda, ozbiljno sumnjam, ostavio ‘za sjeme’, da ga iscrpno i natenane izvijestim u kakvoj su pustoši danas hrvatski mediji.“

Ovo je doista za psihijatriju, budući da Franjo Tuđman nije zabranio niti jedne novine, a Feral je ugasila besparica jer se Sorosova ‘pipa’ zatvorila nakon smrti predsjednika Tuđmana.  Zato danas plaća hrvatska vlast. U protivnom bi Čulić plakao i za propašću Novosti koje se same ne mogu održati.

Ovo je samo kratki pregled umreženosti pljuvača iz Hrvatske s njihovim drugarima iz svijeta. Što bi našli kad bi čeprkali po 50 000 nevladinih udruga koje pišu izvještaje za pojedine agencije i vladine službe. Među njima je  najveći pljuvač SNV. Svi na državnim, županijskim, općinskim, gradskim… ‘sisama’ čiju veličinu je teško izmjeriti, a kreće se reda veličine milijarde kuna.

Dok denuncijanti smišljaju svoje laži u dvorištu Pedagoške akademije otkopavaju masovne grobnice.

Dunja Gaupp (FB): „Kladim se da niti jedan od ‘hrvatskih’ novinara, koji stranim medijima dostavljaju laži o Vatrenima, Marku Perkoviću Thompsonu, Jasenovcu itd., ovu vijest ne će poslati u svijet.“

Spomenu Čulić pravosuđe. E to je rak rana teška, teška.

Ustavni sud je ‘as, tras, bum’  podržao Vojka Obrsnela, riječkog gradonačelnika, koji je zabranio prikupljanje potpisa za građansku inicijativu Istina o IK.

Samo  je jedan sudac imao izdvojeno mišljenje,  Miroslav Šumanović.

IZDVOJENO MIŠLJENJE U ODNOSU NA RJEŠENJE USTAVNOG SUDA REPUBLIKE HRVATSKE U PREDMETU, BROJ: U-VIIR-1960/2018 od 5. lipnja 2018.

Nisam se mogao složiti sa stajalištem većine o nepostojanju ustavnopravnih uvjeta za bilo koji oblik intervencije Ustavnog suda u ovoj stvari.

Postojali su svi razlozi da se bez dvoumljenja i bez odgode primijeni načelni pristup pitanju nadzornih ovlasti Ustavnog suda i posljedične intervencije i u tzv. predreferendumskoj fazi prikupljanja potpisa za referendumsku inicijativu (točke 5. i 7. Rješenja). Pravo naroda na ovaj plebiscitarni politički instrument neposredne demokracije normiran Ustavom bilo bi iluzorno, odnosno samo teoretski proklamirano, ako i predreferendumska faza prikupljanja potpisa regulirana zakonom ne bi bila djelotvorno pravno zaštićena. Bazični zdravi razum nalaže zaključiti da sprječavanje prikupljanja potpisa za referendumsku inicijativu izravno potkopava samu bit prava na referendum.

Čvrstog sam uvjerenja da je Ustavni sud bio ovlašten i ujedno dužan bez odgode intervenirati na osnovi članka 89. u vezi s člankom 96. Ustavnog zakona i lokalnog čelnika prisiliti (izravnim upozorenjem ili putem ministra uprave) da se pokori zahtjevima pravnog poretka, odnosno članku 5. Ustava, prema kojem je svatko dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

Cijelim slučajem, kako ga ja vidim, nedvojbeno dominira drastično nezakonito i protuustavno postupanje čelnika izvršne vlasti na lokalnoj razini. On je svoju isključivo servisno-tehničku pomoćnu ulogu osiguravanja prostornih uvjeta za provedbu prikupljanja potpisa u tzv. predreferendumskoj fazi postupka pokušao (i u tome očito uspio) pretvoriti u poziciju političkog komesara koji na području ‘svoje’ lokalne jurisdikcije ne dopušta svjetonazorski i politički ‘neprihvatljive’ sadržaje, uključivo i referendumske inicijative, posve neovisno o ustavnoj i zakonskoj regulaciji ove problematike („Ne odobravam da se takvo što događa u gradu koji vodim!“).

Cijeli tekst može se pročitati na:

Ustavni sud RH podržao zabrane prikupljanja potpisa za referendume

Kako će tek proći provjera pitanja za referendum o  IK i Narod odlučuje uz ovakve ustavne sudce?

O Vrhovnom sudu najbolje govore presude Tomislavu Merčepu kojemu je zatvorska kazna povećana (za zapovjednu odgovornost) i Kapetanu Draganu kojemu je kazna smanjena (za mučenja zatvorenika i teška ubojstva).

O progonu i suspenziji Nikole Kajkića, koji je vodio istragu o ubojstvima na Ovčari, treba li nešto reći?  Možemo li vjerovati lažljivcima koji skrivaju crtače svastike na Poljudu?

TKO U HRVATSKOJ ŠTITI  KRVNIKE SA OVČARE

A najnoviji „plač“ iz DORH-a, da nisu kompjuterizirani (gdje su im stručnjaci?), ukazuje da još dugo neće biti prava i pravde. Bilo je jasno da će novinar Marko Jurič  „odlepršati“ sa Z1, nakon što je prokazao DORH-ove i USKOK-ove pravnike i sudske vještake (plaćena stotinama tisuća kuna) u nekoliko svojih emisija. Mislim da je dirnuo u stršljenovo gnijezdo.

O razlogu njegova otkaza piše Marko Marković, novinar Maxportala, 25.12.2016.:  

„E pa zato što je emisija ‘Markov trg’ obrađivala i teme vezane uz kriminal unutar pravosuđa i državnih institucija, te počela i javno objavljivati brojne materijale o počinjenim kaznenim djelima visokopozicioniranih osoba unutar državnog odvjetništva i USKOK-a, te sprezi državnog odvjetništva i kriminalnog bankarskog lobija kojeg to isto državno odvjetništvo već godinama štiti. Stoga se s razlogom pitamo, čije interese zastupa Državno odvjetništvo  Republike Hrvatske?“

I dok je naša nogometna vrsta pobjeđivala na Svjetskom nogometnom prvenstvu, vlasti su ponovo instalirale Vujčića u Hrvatsku narodnu banku i dodijelile mu, nesuđenu gradonačelnicu Zagreba,  Sandru Švaljek kao pomoćnicu. Podsjetimo se da je Plenković poslao Dalić i Obuljen kako bi Sandri pomogle u kampanji prilikom lokalnih izbora. Ali nije prošlo…

Što tek ne radi naša diplomacija? Nisam čula da su demantirali neke zlonamjerne natpise o Hrvatskoj, kampanje protiv obilježavanja žrtava Bleiburga, laganje protiv Thompsona… Tako je na Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, na objede sina osuđenog ratnog zločinca Šešelja, ministrica vanjskih i europskih poslova Marija Pejčinović Burić o svemu izgovorenom rekla: „No comment.“

Kontinuitet se vjerodostojno nastavlja. Plenki zaposlio sina Yutelovca Milića i unuka jugo-ambasadora…

Kako naša ‘elita’ predstavlja Hrvatsku u svijetu i kod kuće, pokazao je izraelski predsjednik Rivlin koga su, umjesto na Medvedgrad, doveli u Jasenovac: „Bio sam u Knessetu kad su hrvatski predsjednici tijekom godina govorili o svojoj moralnoj i nacionalnoj odgovornosti te ju prepoznali. Molili su za oprost i zavjetovali se nastaviti borbu protiv zmije, koja je i dalje duboko ukorijenjena….“

Ana Herman na svom FB 28. srpnja 2018. napisala je o svom susretu s izraelskim vojnicima:

„Ovo se dogodilo prije oko 45 minuta (oko 13:50) na sjevernom prijelazu iz Zapadne obale u Izrael. Kako je tamo de facto granica (s vrlo zanimljivim uputama o ponašanju Izraelaca koji ulaze autom na područje Zapadne obale), tako su me prvo pitali kamo idem pa, kad su vidjeli da ne govorim hebrejski, već engleski, što radim tamo, gdje sam bila i odakle sam. Sve sam im to rekla, kao i da sam iz Hrvatske. Onda smo malo pričali – odmah kuže tko je dobronamjeran. Vojnik zgodan da zgodniji ne može biti, što bih ja rekla: lijep kao kralj Šaul. A oružje stvarno impresivno: ona neka kvadratna puška, ne znam kako se zove, ali znam da je nosi sva vojska u Izraelu bez obzira na boju uniforme. Uzme vojnikinja (stara je kao moja djeca) putovnicu, malo je pogleda i pita me bih li htjela imati kćer. Sve ne vjerujem što me pita pa je zamolim da ponovi, a ona opet: ‘Biste li me uzeli za kćer?’ Tada tek, jer sam sad sigurna da sam dobro razumjela što me pita, ne znah što joj odgovoriti. Kažem joj da imam tri kćeri, a ona meni: ‘Tri je dobro, ali četiri je bolje.’  Vojnik (lijep kao Šaul) nije ništa komentirao, samo je zainteresirano slušao.

Eto, izraelska mladost u vojsci ima nevjerojatno dobro i lijepo mišljenje o Hrvatskoj i Hrvatima. Očito je Hrvatska za njih oličenje ratnika, junaka, pobjednika, vrhunskih sportaša, domoljublja, brižnog naroda, predivne zelene prirode i svega najboljeg. Očito oni misle da su dobrodošli u Hrvatskoj, da smo slični i da među nama nema razlike. Očito do njih ne dopiru laži naših komunjara, jugoslavena, ‘antifašista’, partizana, demokrata, anacionalista, lijenčina, opsjenara i parazita, a ni posipanje pepelom po Knessetu, Jasenovcu i drugdje raznih zmijolikih Josipovića, Mesića, Pusićki, a i Kitarovićki, ne pali kod njih. Očito ondje baš nitko ne šljivi onog Zuroffa i naše Zuroffice kad izraelska mladost želi biti hrvatska djeca. Mislim da je ovo najviše zasluga naših vojnika iz Domovinskog rata i naših nogometaša, pravih i zdravih Hrvata kojima se cijeli svijet divi i želi biti dio takvog sjajnog naroda ?.

I o tim našim slavnim ratnicima pjevao je nedavno preminuli Oliver. Nikad prije nisam čula tu pjesmu koja mi je, doslovno, dotakla srce. To su naši ratnici. Hvala Olivere, hvala onome tko je ovu pjesmu izvukao iz zaborava.

 

HVALA MU Oliver je jednu pjesmu posvetio i HVO-u. Iako ratna stvar, pjesma je prekrasna

 

TOPNIK SA ŠIROKOG BRIJEGA

 

Topnik sam ljuti sa Širokog Brijega
i branim hrabro ja kamen svoj
ali i na te ja mislim draga
vraćam se skoro u zagrljaj tvoj (2x)

 

Refren:

Azimut draga imam za tebe
daljinar uzmem iz srca svog
uz mjernu spravu doć ću do tebe
pronaći pravi put do srca tvog.

 

Ja sliku držim na topu svom
gledajući tebe ja bijem boj
spreman sam uvijek braniti dom
za Široki dati i život svoj.

 

Može li drukčije? Očito može. Ali ne uz ovakvu vlast.

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

 

Comments

comments