Zorica Vuković: Apostoli i marginalci

 

 

U jednoj anegdoti iz davnih vremena, lik osuđen zbog krađe konja, postavljen je za kaznu na hrpu trnja gole stražnjice. Gledatelji su ga u  čudu pitali zašto, unatoč neugodnoj kazni, pjeva. Lik je odgovorio: „Moglo je biti i gore. Mogli su zapaliti trnje.“  Da nije političke korektnosti, mogla bih i napisati o kom je liku riječ. Samocenzura…

Sjetila sam se ove anegdote kad je, uz pomoć HDZ-ovih ručica, kao naš predstavnik (mislim nas Hrvata)  izabran Goran Bosanac za nadzor Sigurnosno-obavještajne agencije. Pomislih  može li gore? A ispada da može… Upriličilo je to ministarstvo „iz zemlje čudesa“ na čelu s Ninočkom.

No da se vratim Bosancu koji živi na naš račun, a član je svih mogućih i nemogućih LGBTŽNj udruga. Izdao je, i opet, na naš račun brošuru u kojoj Hrvatsku naziva „konfliktnom zemljom s velikim udjelom vojske u stvaranju nacionalnog identiteta”… I dodaje: „Hrvatska službeno slavi kontroverznu vojnu akciju ‘Oluja’ kojom je oslobođen hrvatski teritorij 1995. godine. …. Hrvatska je dio svojeg nacionalnog identiteta izgradila na ‘vojnoj pobjedi’ i takav militaristički identitet bio je suštinski dio hrvatske suverenosti.“

I on nadzire sigurnosno-obavještajne službe!?

Jedan od onih koji je svoj glas dao NGO Bosancu je i prof. dr. sc. Miroslav Tuđman koji je 2015. godine postavio zastupničko pitanje u Hrvatskom saboru o Bosančevoj brošuri: „Ovakvi stavovi bliski su pogledima, na Domovinski rat,  što ih zastupaju politički krugovi u Srbiji.“

Nakon postavljenog pitanja, M. Tuđman je odbio sastanak s Bosancem, a ovaj mu je uputio otvoreno pismo. Tuđmanovo zastupničko pitanje vidi kao „politički obračun s trenutnim nositeljima vlasti (tada SDP), na što Tuđman ima pravo,“ smatra Bosanac, „ali nedopustivo je da to radi preko mojih leđa“.

„Zar i ti, sine Miroslave?“,  pitao bi Franjo.

I dok Plenković nas 400 000 hrvatskih ljudi naziva marginalcima, pitam se ima li nade? Nada uvijek postoji. Imali smo je i devedesetih kad smo mi, marginalci, obranili svoju domovinu. Tada smo se pouzdali u Boga, molili krunicu, pomagali jedni drugima, branitelji nisu žalili život prinijeti za slobodu, ali imali smo i Predsjednika. Jesmo li zahvalili Bogu  za dar Domovine? Umjesto toga nekakvi „gorani bosanci“ su se udružili i počeli „vedriti i oblačiti, uz gromoglasno pljuvanje“ Lijepom našom.

Je li došlo vrijeme za novu sveopću hrvatsku molitvu?

Nakon izglasane IKače, naš je župnik održao nadahnutu propovijed, a slijedeće nedjelje je podijelio sličice na kojima je bila sv. Obitelj i molitva za obitelj na poleđini.

U Crkvi sv. Marije na Dolcu svake srijede je sv. misa i klanjanje pred Presvetim za Hrvatsku i hrvatski narod, te molitva sv. Josipu zaštitniku Hrvatske.

Slične se molitvene nakane mole i u drugim krajevima Hrvatske. Tako se u Đakovu u  Crkvi svih svetih od 1. svibnja 2018. tijekom 40 dana molilo za domovinu, Jerihonsko bdijenje održavalo se u Zagrebu (kapela Corpus Domini) tijekom veljače i Splitu (crkvica sv. Trojice)  tijekom travnja. Iz Osijeka je 9. 6. krenulo četvrto hodočašće Zavjet za domovinu koje će završiti 22.8. u Dubrovniku, a prolazi kroz sva važnija Marijanska svetišta Hrvatske i Međugorje.

Obnova u Duhu svetom Zagrebačke nadbiskupije je 2015. pokrenula tridesetodnevnu molitvu za domovinu i hrvatski narod. I ove godine pozivaju vjernike na molitvu od 6. srpnja ’18. (prvi petak) do 4. kolovoza ’18.,  sv. misa, krunica, tko što može, s nakanom:

„Oče, prikazujemo Ti ovu misnu nakanu (molitvu) za naš hrvatski narod u domovini i u svijetu i za našu domovinu Hrvatsku.

Oče molimo Te za novu Pedesetnicu u našem narodu, za novo izlijevanje Tvojega Svetoga Duha na sve nas, da se obnovi naša zemlja i naš narod u slili i snazi Tvojega Duha…“

Prvo izlijevanje Duha Svetoga dogodilo se pedeset dana nakon Isusova Uzašašća, na tzv. Pedesetnicu. Bilo je to u Gornjoj sobi, tamo gdje je Isus s apostolima blagovao svoju Posljednju večeru i gdje je ustanovio Euharistiju. S njim su bili njegovih dvanaest apostola: Šimun Petar i njegov brat Andrija, Jakov Zebedejev  i brat mu Ivan, Filip i Bartolomej, Toma i Matej-Levi  carinik, Jakov Alfejev i Tadej, Šimun Kanaanac i Juda Iškariotski koji ga tu noć izda.

Apostola su bili obični ljudi koje je Bog koristio na poseban način. Među  dvanaestoricom bilo je ribara, učenih ljudi, carinika, ‘revolucionara’-zelota. Evanđelja bilježe njihove ljudske mane, borbe i sumnje, strahove, težnje za uspjehom… Isus im je obećao poslati Duha Svetoga da ih ojača i podari im svoje darove. Tako su u Gornjoj sobi apostoli i  Majka Marija molili tijekom pedeset  dana nakon Isusova Uzašašća. Juda više nije bio s njima. Umjesto njega kockom je odlučeno da to bude Matej.

Nakon silaska Duha Svetoga u obliku plamenih jezika, apostoli više nisu bili isti ljudi. Duh Božji ih je preobrazi u snažne ljude koji su cijeli svijet ‘okrenuli naglavačke’. Hrabro su propovijedali Radosnu vijest  Židovima i  tadašnjem poganskom svijetu. Osim Ivana, svi su umrli mučeničkom smrću, snažno svjedočeći svoju vjeru u Isusa Krista.

Njihova vjera, uz svjedočenje, stvorila je tijekom 20 stoljeća, čitav niz apostola, manje ili više poznatih i nepoznatih, u zajednicu koja se zove Crkva. Njen  Kamen Temeljac i Glava je Isus Krist. Crkvu je Isus predao Petru. „I ja tebi kažem: ‘Ti si Petar-stijena. Na toj stijeni sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.“ Mt 16;18

I danas Isus, preko Duha Svetoga, izlijeva darove: razum, mudrost, znanje, jakost, savjet, pobožnost i strah Božji. Strah Božji podrazumijeva mudrost da poštujemo Božje zapovijedi.

Duh Sveti ima i svoju simboliku koja se očituje kao:

 

vatra,

govor u jezicima,

pomazanje svetim uljem,

voda,

ruke,

golubica.

 

Iako je prošlo toliko stoljeća, čini se da se s progonom kršćana nije stalo. Svaki dan smo svjedoci bezočnih napada, ubojstava i mučenja kršćana diljem svijeta. A u nekim ‘kultiviranijim’ zemljama nazivaju nas marginalcima, onima koji ne znaju čitati, zatucanim katolibanima i sličnim epitetima.  Koliko smo, u svemu tome, mi apostoli?

Nadbiskup Hranić je u homiliji 1. srpnja ’18. spominjao ‘grijeh struktura’. „Mi trebamo mijenjati i prokazivati grješne strukture…. Vjera u Isusa  Krista daje nam hrabrost da plivamo protiv struje. Nemojmo se umoriti plivati protiv struje. Imajte hrabrosti!“

Nadbiskup Đuro Hranić: Suradnja s iseljeništvom je nacionalni interes RH

Raditi svoj posao dostojanstveno i poštivati 10 zapovjedi Božjih je ta hrabrost i apostolat.

Jesu li naši nogometaši u Rusiji pokazali taj apostolat?

Mislim da jesu. Oni su odsjev  domovinske i iseljene Hrvatske i Hrvata u BiH.  Izbornik Zlatko Dalić svjedoči svoju vjeru i u tom ozračju je i cijela reprezentacija: „Uvijek se pomolim prije utakmice….Zahvalim se Bogu na svakom danu… Bog je svakodnevno prisutan u mojoj obitelji i životu.“ Eto što znači imati dobrog „pastira“.

Nakon dramatične utakmice s Danskom, svi (igrači  i navijači) koje su novinari intervjuirali, najprije su rekli: „Hvala Bogu!“  Junak utakmice Danijel Subašić poklonio je svoje obranjene jedanaesterce pokojnom prijatelju Hrvoju Ćustiću, znak da smrću ne završava ljubav i prijateljstvo. „Drago mi je što sam pomogao Hrvatskoj i svom narodu donio veselje“, rekao je Danijel  nakon utakmice.

Naši vrli ‘državnici’ slijede put opakih potpisivanjem kojekakvih  sablažnjivih konvencija i zakona, klanjajuć’ se bogovima u centrima moći.

A ‘marginalci’ se usudili reći: „Dosta!“

Ne preostaje nam ništa drugo nego moliti Boga da Hrvatskoj podari ‘trenera’ koji će u svoju ‘reprezentaciju’, umjesto ‘Alisa iz zemlje čudesa’, odabrati ponajbolje ‘igrače’ koji su sposobni i spremni nesebično dati sve za sveopću dobrobit naroda.

To je razlog nade.

 

„Da si Božjim hodio putem,

zauvijek bi prebivao u miru.

Nauči stoga gdje je mudrost,

gdje snaga, gdje li razboritost,

pa da ujedno spoznaš

u čemu je dugovječnost i život,

i gdje je svjetlost očinja i mir.“    

Baruh 3;13,14

 

Zorica Vuković/Hrvatsko nebo

 

 

 

 

 

 

Comments

comments