11.kolovoza 2018.g. veliko okupljanje potomaka roda arambaše Grgura (PRAG) Buljana u Biteliću

 

Inicijativna skupina Udruga Bitelić
PRAG Buljana B i t e l i ć
Bitelić

ORGANIZIRAJU VELIKO OKUPLJANJE POTOMAKA 
ARAMBAŠE
GRGURA BULJANA  U  B I T E L I Ć U 11.08.2018

Poštovani,

Zadovoljstvo mi je što Vam mogu obznaniti da će se u 11.kolovoza 2018.g. dogoditi veliko okupljanje potomaka roda arambaše Grgura (PRAG) Buljana u Biteliću. Trajanje skupa od jutra do kasno u noć.

U kolovozu 2016.g. smo imali okupljanje, s tog skupa imamo predivno iskustvo ugodnog druženja uz kulturno-umjetnički program, pjesmu, razgovore… Zbog velikog interesa smo spremni i ove godine organizirati okupljanje, osobito zbog onih iz udaljenijih krajeva koji nisu bili obavješteni o održavanje skupa prije dvije godine. Skup će se održati pod geslom SAD ILI NIKAD!

Namjera nam je ovaj put pozvati sve potomke roda Buljan koji su bili na skupu prije dvije godine kao i one koji nisu bili, a žele doći. Pozivamo sve one u kojima teče makar tek stota kaplja krvi potomaka roda arambaše Grgura Buljana.

Kao i prije dvije godine, dočekati ćemo vas i ispratiti s pjesmom, družiti ćemo se uz razgovore ugodne, uživati u jelu i piću, upoznati vas sa povjesnim činjenicama i kulturnim znamenitostima sela Bitelić, kao i povjesnim zbivanjima tijekom zadnjih 350 godina. Buljani se smjestiše na više lokacija u Biteliću (Buljani donji, Buljani Vignjište, Buljani Odžići i Dutko). Tužna je činjenica da danas u Biteliću živi vrlo mali broj potomaka roda Buljan, raseljemi su diljem Lijepe Naše, BiH, Europe, kao i cijele kugle zemaljske.

Nekada, ne baš tako davno, do prije 50-ak godina, okupljali su se potomci roda Buljan o sv.Klimentu, sv.Stjepanu, o blagdanu Male Gospe, pohodili su svoj rodni kraj, pohodili su rodni kraj svojih predaka. Kao što već napisah, najčešće je to bilo u vrijeme blagdana, derneka, iz bližih krajeva (okolica Sinja, Splita, Livanjskog polja) pješke bi pohodili ognjište pradjedova.
Danas, veliki broj potomaka loza Buljan ne zna niti gdje je Bitelić. Oni spretniji ga, koristeći se internetom, i uspiju naći na ponuđenim zemljovidima. Uistinu je lijepo čuti kako potomci dičnog Arambaše, čiji su pradjedovi ili šukundjedovi davno odselili iz Bitelića, danas s ponosom kažu „Ja sam iz Bitelića“. Pokažimo se još jednom kao dobri domaćini.

Financiranje skupa: donacije i participacijom sudionika skupa

Budite i vi član inicijativne grupe, organizirajmo, pripremimo i dočekajmo sve one koji žele, odnosno sve one koji mogu doći.
Za ostale informacije nas kontaktirajte na e-mail i mobitel.

KONTAKT: e-mail: prag.buljana@gmail.com PREDSTAVNIK ORGANIZATORA
mobitel: 095/3822-919
Milan Buljan

 

Rodoslov:http://www.rodoslov.ba/pages/view_zavicaj_news/178

BULJANI – BROJAN I UGLEDAN ROD
13. 10. 2017. 

Iako zakonska regulativa dozvoljava da udajom žena, pored muževljevog prezimena, zadrži i svoje djevojačko, u praksi se to, bar u Bosni i Hercegovini, rijetko dešava, već ona obično preuzme novo, muževljevo prezime. No, u Kiseljaku postoji i treći slučaj – da je Snježana Buljan (rođena 1952. godine) udajom za Josipa Buljana (1944) te, 1975. godine zadržala i svoje prezime a preuzela i muževljevo pa su tako – jer su ista – dva prezimena stopljena u jedno. Pri tome valja znati da Snježana i Josip, mada istog prezimena, nisu u krvnom srodstvu.

Fotos: Josipov djed Mato Buljan i baka Malka sa djecom 1920. godine

Na primjeru ovog bračnog para, koji ima potomke Miju (1978) i Marka (1983), kao i njihovih predaka, uočava se da se na ovim prostorima ista prezimena pojavljuju u različitim mjestima, nezavisno jedno od drugog. Mada su u iznijetom primjeru supružnici prije braka živjeli u dva susjedna mjesta (Snježana u Kiseljaku a Josip u Kreševu), udaljeni jedan od drugog oko 13 kilometara, njihovi preci vode porijeklo iz dva različita roda, pa – u bližoj prošlosti – i kraja. Objašnjavajući ovaj detalj iz svog rodoslovlja, Snježana Buljan, državna službenica (knjižni referent) u Općinskom sudu u Kiseljaku, kaže da su njen otac Želimir (1919-1992) i majka Katarina (1921-1971) rođeni u Kiseljaku, kao i njihovi preci koji su doselili iz Zenice prije Prvog svjetskog rata. Naše je porijeklo – veli ona – iz Prološca kod Imotskog, odakle su preci prvo došli na Zec planinu (Kreševo), u čijem podnožju su započinjali svoj rudarski poziv.

Josipovi preci u Kreševo su doselili iz Bitelića kod Sinja (Hrvatska), gdje je živio njegov djed Mato a kasnije i Josipov otac Ivan. A kako životne okolnosti ljude često nose na razne strane tako je i Josip Buljan, diplomirani inženjer građevinarstva, živeći u Kiseljaku, radio u sarajevskom institutu IPSA a prošle godine radni vijek završio u Federalnom ministarstvu prometa i komunikacija.
Sudeći po onoj biblijskoj teoriji da svi ljudi na našoj planeti vode potijeklo od jednog čovjeka, u nekom znatno širem kontekstu, ne može se oteti utisku da davni preci svih Buljani u srednjoj Bosni (kao i ostali koji pripadaju ovom rodu) ipak kroz višestoljetnu historiju vuku korijene od jednog pretka.

Naime, historičari tvrde da su Buljani “stara hrvatska obitelj čiji su članovi imali značajnu ulogu u odvijanju presudnih vojnih događanja za Cetinski kraj. Nosili su naslove harambaša i serdar”. Tako u predanju i povijesnim dokumentima stoji da je prvobitno naselje Buljana bilo već spomenuti Bitelić u Republici Hrvatskoj i da je to vrlo brojan i ugledan rod. U Cetinski kraj su došli, kako tvrde povjesničari, vjerovatno 1650. godine u više migracija u manjim, pojedinačnim ili većim grupama. Ova seoba je bila, kako navode povjesničari, u dogovoru s Mlećanima radi odbrane granice prema Otomanskom carstvu. U dokumentima franjevačkih samostana zapisano je da su jednu takvu migraciju u Bitelić predvodili upravo Buljani zajedno sa ramskim franjevcima. Bila je to veća grupa doseljenika na čelu sa harambašom Grgurom Buljanom, te su i novopridošlom kraju dobili zemlju, koju su obrađivali i pašnjake na kojima su na ispašu vodili ovce. “Kada je harambaša Buljan sa svojom skupinom stigao, ne može se točno utvrditi”, stoji u analima,  “ali se u spisima mletačkog providura Moceniga javlja 1697. godine kada ga moli da mu dade kuću u Dabru (selo nedaleko od Bitelića) i zemlje uz granicu, jer su se ljudi kojima je bio na čelu tu nastanili. U tom periodu Buljani su već dosta vremena bili na tom području”, zapisano je u mletačkim spisima.

Prema posljednim podacima danas, upravo kao u davna vremena, najviše Buljana živi u selu Bitelić, općina Hrvace, oko 180 članova ovog roda. U prošlosti razni događaji i migracije doprinijeli su da se Buljani rasele po cijeloj Hrvatskoj, kao i susjednoj Bosni i Hercegovini, pa eto i u srednjoj Bosni.

R. Č.

 

Hrvatsko nebo

Comments

comments