Poučak generala Ante Gotovine ili SUBNOR-ovski pristup?

 

 

Srbijanski predsjednik, Aleksandar Vučić, u ponedjeljak dolazi u Zagreb. Na prvi pogled ništa sporno. Više od dva desetljeća nakon rata i kakve-takve normalizacije odnosa u Hrvatsku dolazi aktualni čelnik države koja je bila uzročnik ratnog sukoba iz kojeg je Hrvatska, neosporno, izašla kao pobjednik.

 

Istina, posjet se događa u razdoblju svojevrsnog medijsko-informacijskog rata koji su određeni dužnosnici srbijanske vlasti, zbog vlastitih potreba, ciljano nametnuli Hrvatskoj. Tu je u prvom redu Dačićeva izložba o Jasenovcu, organizirana u UN-u, koja ima dvojake ciljeve. Prvi cilj te izložbe je na tragu Đilas-Rankovićevih teza o navodnoj genoidnosti hrvatskog naroda i ima za cilj prokazivanje Republike Hrvatske kao “ustaške tvorevine” što za ključni cilj ima pokušaj narušavanja odnosa s Izraelom i SAD-om. Drugi cilj je dnevnopolitički i vezan je za predstojeće lokalne izbore u Srbiji.

Rješavati probleme ili ne?

Upravo u tjeku tog medijsko-informacijskog rata uslijedila je državnička reakcija s Pantovčaka. Uslijedio je nesumnjivo hrabar i državnički potez predsjednice Kolinde Grabar Kitarović. Umjesto da s Vučićem, Vulinom, Dačićem i čitavim nizom srbijanskih dužnosnika putem medija vodi rasprave o temama koje je ciljano nametnula srbijanska strana, predsjednica je pozvala Vučića u Zagreb kako bi pred njega stavila konkretne probleme koje treba rješavati.

Nesumnjivo, ključna pitanja koje će se naći na dnevnom redu su izložba u UN-u i pitanje nestalih, ali i pitanja državne granice, povrata kulturnog blaga i arhivske građe, pitanje sukcesije i odnosa prema vrlo izvjesnoj novoj migrantskoj krizi koja, vrlo je izvjesno, uskoro slijedi.

Kako god analizirali ove teme u njima nema ništa sporno i njihovo je rješavanje strateški interes Republike Hrvatske. Međutim, nakon nesumnjivo državničkog poteza predsjednice Republike, i otvorenog preuzimanja rizika, uslijedio je čitav niz otvorenih podmetanja, uključujući i ona o “isprici” i “ratnoj odšteti”, koja su autori tih uvjeta u više navrata, u izravnim razgovorima sa srbijanskim dužnosnicima, mogli postaviti – ali nisu. A zašto nisu, nego ta pitanja otvaraju tek sada, mogli bi sami pojasniti hrvatskoj javnosti.

Međutim, jedan je detalj zanimljiviji od svega toga. Vrlo neuralgično, da ne kažem šizofreno, djeluje spoznaja da dio braniteljskih udruga prosvjeduje protiv dolaska Aleksandra Vučića u Zagreb a time i pokušaja rješavanja sudbine skoro 1200 nestalih osoba iz Domovinskog rata. Vode li kreatori prosvjeda uopće računa što o tome misle obitelji nestalih, što njihova rodbina ili prijatelji ili su u pitanju neki drugi interesi?

SUBNOR-ovski pristup

Već nakon rata, a pogotovo nakon drugostupanjske presude generalu Anti Gotovini, bilo je očito kako je hrvatska dobila novu interesnu kastu koja smatra da će, po načelima uspostavljenim u bivšoj države – od strane SUBNOR-a, tezgariti na mitologiji ratnih zasluga, udarati ritam domoljublja kakav odgovara isključivo njima, i to bez izlaska na izbore i legitimiteta dobijenog u demokratskom procesu.

Nije nikakva tajna da su te skupine, koje svoje poslanje otvoreno temelje na načelima koje je u bivšoj državi za sebe propisao SUBNOR, očekivale da će im se, nakon izlaska iz Haaskog pritvora, na čelo staviti general Gotovina i povesti ih u otvoreni juriš na institucije hrvatske države.

Međutim, kako im general Gotovina nije ispunio očekivanja nego je u jednom od javnih istupa Hrvatsku usporedio s pticom “koja ima i desno i lijevo krilo i zbog toga ima moć letenja”, spomenute su skupine bile vidno razočarane, što nisu niti skrivale.

Valjda su ga u svojim planovima vidjeli na čelu kolone koja juriša na Hrvatski sabor, Vladu, Ured predsjednika, Hrvatsku narodnu banku i Hrvatsku gospodarsku komoru i razmješta ih na pozicije na kojima su se oni, sukladno svojim SUBNOR-oskim načelima, vidjeli.

Međutim, general Gotovina se u ratu, i nakon rata, i u Haagu, i nakon izlaska iz haaskog pritvora ponašao vojnički, časno i pobjednički. To pobjedničko i časno vojničko držanje pokazao je i na ovogodišnjem obilježavanju obljetnice vojno-redarstvene operacije Maslenica.

– Narav svakog rata podrazumjeva žrtvu, ali rat nije bio naš izbor, nego nasušna potreba da se obranimo i ostvarimo slobodu – kazao je general Gotovina u prigodi ovogodišnjeg obilježavanja obljetnice vojno-redarstvene operacije Maslenica.

Upravo u ovoj poruci sadržana je temeljna definicija Domovinskog rata koju bi trebali usvojiti svi hrvatski politički čelnici, sva stranačka vodstva, sve braniteljske udruge i ukupan hrvatski puk.

Osobito bi o ovako intoniranoj poruci generala Ante Gotovine trebali promisliti organizatori i sudionici prosvjeda na Markovom trgu najavljenih povodom dolaska srbijanskog predsjednika Aleksandra Vučića. Poglavito o tome moraju voditi računa nekadašnji pripadnici pobjedničke Hrvatske vojske. U sebi svakako moraju primiriti SUBNOR-ovski nagon i dopustiti institucijama hrvatske države da završe traganje za 1200 njihovih nestalih suboraca te pokušaju iznači rješanje i za druga otvorena pitanjima. Ukoliko zrelo i časno postupaju onda na pragmatičan način onemogućavaju srbijanska nastojanja da hrvatsku Državu detektiraju kao problem a Aleksandra Vučića kao navodnog mirotvorca.

Odabir je jednostavan – treba samo slijediti poučak generala Ante Gotovine, a ne tradiciju SUBNOR-a i vrlo dvojbena nastojanja pojedinaca!

 

Josip Zdunić/HRsvijet.net/ http://www.hrsvijet.net/Hrvatsko nebo

Comments

comments



Kriv Sam, Kriv sam što sam branio svoju Domovinu. Kriv sam što sam ostao živ. Kriv sam jer nisam dezertirao i napustio Domovinu. Kriv sam u svakom pogledu jer nisam prodana duša i ne dam nikom da manipulira sa mnom. "BOG I HRVATI" "ZA DOM SPREMNI" MIŠO