D. Pejčinović: Nato saveznici, EU partneri i presuda hrvatskoj šestorci

 

 

 Presuda Herceg-Bosni

 

Pokojni general Slobodan Praljak popio je svoju čašu otrova tek kada je iscrpio sva sredstva samo-obrane koja su mu stajala na raspolaganju. Shvativši da je haška predstava završena, da 13 godina dokazivanja nepravde koja se nanosi njemu i njegovim vojnicima ne znači ništa sudu i sluđenoj javnosti, Praljak se odlučio žrtvovati na način nezabilježen u suvremenom svijetu. Njegova plemenita žrtva obvezuje, pa je zadatak svakog časnog čovjeka poduzeti sve što može kako zlo ne bi u konačnici trijumfiralo.

Vjerojatno najbolju ocjenu nedavnih tragičnih događaja u haškoj sudnici iznio je Božo Ljubić, saborski zastupnik i čelnik Hrvatskog narodnog sabora BiH: „Ova presuda ne samo da je apsurdna, ona je perverzija međunarodnog prava. Ovo je ujedno šamar Hrvatskoj jer su odlučujuću ulogu imali saveznici Hrvatske, NATO i EU.“ Ljubić je, u nastupu iskrenosti, rekao i više nego što je trebao, za razliku od ostalih hrvatskih dužnosnika koji su teret krivnje za nepravedne presude kukavički prebacili na Beograd, JNA, četnike, domaće izdajice, Mesića, Pusićku itd.

Iz zadanog modela ponašanja nisu iskočili ni predsjednica države ni predsjednik vlade; umjesto jasnih i odlučnih Šestorkaizjava o stvarnim krivcima za potpuni fijasko hrvatske politike, zagnjavili su ogorčenu javnost beskonačnim pričama o srpskoj agresiji i hrvatskoj pomoći BiH, odnosno tamošnjim Muslimanima. OK, sve je to istina, ali kakvo to veze ima s presudom „Prliću i ostalima“? Zašto Plenković nije skupio malo hrabrosti i „bacio rukavicu“ Sarajevu u lice? Kada se, prije par mjeseci, ničim izazvan umiješao u rusko-ukrajinski sukob i razjario Putina, hrabrosti mu očito nije nedostajalo. Zašto se sada, kada su ugroženi vitalni nacionalni interesi, ustručava reći punu istinu? U trenutku kada muslimanski ekstremisti i njihovi međunarodni sponzori ugrožavaju samu opstojnost Hrvata u BiH, državni vrh nema pametnijeg posla nego širiti bojišnicu na Beograd i Banja Luku?! Još ćemo na kraju saznati da je za sve kriv ruski hibridni rat!

Presuda Tuđmanovoj Hrvatskoj

Kad se podvuče crta na proteklo suđenje nije teško zaključiti da su naši saveznici u EU i NATO-u izdali i ponizili Republiku Hrvatsku, ali i čitav hrvatski narod. Posebno se to odnosi na (anglo)američku politiku koja je u proteklih dvadesetak godina proganjala herceg-bosanske Hrvate gdje god je stigla. Da bi nekako opravdali svoje protežiranje bosanskih Muslimana, Amerikanci su redovito bacali i poneku kost Hrvatskoj, poput potpore ulasku u euro-atlantski savez, kontaminiranja hrvatsko-slovenske arbitraže, poklanjanja zastarjele vojne opreme itd. Međutim, njihov glavni cilj, a to je dejtonska podjela BiH između Srba i Muslimana, i dalje se nastavio provoditi nesmanjenom žestinom, Merončemu je dokaz i sramna presuda šestorici Hrvata u Haagu. Nažalost, u njoj je aktivno sudjelovao i slavni američki sudac Theodor Meron, kome su mnogi u Hrvatskoj sricali hvalospjeve zbog ključne uloge u (montiranom) procesu generalima Gotovini i Markaču.

Samo da podsjetimo, u prvostupanjskoj presudi kojom su generali osuđeni na 25 godina zatvora sva trojica sudaca složno su zaključila da su optuženici krivi. U žalbenom postupku sud se podijelio; trojica sudaca, na čelu s Meronom, bila su za oslobađanje, a dvojica protiv. Sve skupa uzevši, od osam sudaca petorica su osudila, a samo trojica oslobodila Gotovinu i Markača, pa bi se i po tome moglo zaključiti da je naše generale spasila puka slučajnost a ne nekakva američka privrženost Hrvatskoj. Moguće je da je i tadašnja konstruktivna uloga američkog suca Merona bila unaprijed programirana, kako bi se olakšalo prihvaćanje iduće presude. Možda je netko u pozadini razmišljao na način: – Eto, pustili smo vam Gotovinu i Markača, sad se odrecite Praljka i Petkovića!“ Ako je i bilo takvih računica, Praljkova smrt ih je poremetila.

Treba istaknuti još jednu važnu okolnost koja baca novo svjetlo na haška suđenja Hrvatima. Za razliku od „presude Tuđmanova HrvatskaTuđmanovoj Hrvatskoj“ 2012., koja na terenu ne bi ništa promijenila čak i da je bila nepovoljna, presuda „Tuđmanovoj“ Herceg-Bosni 2017. godine ima potencijal bitno promijeniti stanje u susjednoj državi, i to na štetu Hrvata. Ako ništa drugo, sarajevski tužitelji sada imaju u rukama moćno sredstvo za politički progon branitelja HVO-a, u čemu su se već izvještili dugogodišnjim radom (uz svesrdnu pomoć hrvatskih kolega). I haško tužiteljstvo na odlasku cinično je upozorilo Hrvatsku da se od nje očekuje daljnji progon pripadnika HVO-a, u skladu s presudom šestorci. Ukratko, sve je spremno za novi lov na vještice i „konačno rješenje“ hrvatskog pitanja u BiH.

U cijeloj priči najbolje su prošli naši američki saveznici koji sada mirne duše mogu odbaciti jurisdikciju bilo kojeg međunarodnog suda za ratne zločine, za što se ionako već godinama javno zalažu. Nakon haške blamaže, koja bi normalna država pristala da njenim vojnicima sudi pravosudni ološ skupljen iz čitavog svijeta?

Međunarodni sud za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji uspješno je kompromitirao međunarodnu pravdu, i to će u konačnici ostati njegovo najveće „dostignuće“. A našim partnerima iz SAD-a, čije je veleposlanstvo u Sarajevu žurno pozvalo na poštivanje presude šestorki, upućujemo samo jedno jednostavno pitanje: – Biste li pristali da se ista mjerila i standardi koje je vaš sud u Haagu koristio u procesu Hrvatima primijene i na vaše vojnike, časnike i političare?

 

Dinko Pejčinović/HKV/https://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo 

Comments

comments