Našim hrabrim braniteljima: I MORE JE GORJELO TOG JUTRA U GRADU…’91

 

 

Našim hrabrim braniteljima

I MORE JE GORJELO TOG JUTRA U GRADU…’91

I more je gorjelo tog jutra, te beskonačne noći,
a bezbroj, bezbroj mržnje iz teških granata
sijale su gromove nemoćnog neba u smrtnoj samoći.

U duhu i tijelu vatra je ispisala…prokletsvo rata.

Kugle su bijesa parale zidine moje,
sa sinom pod njedrima i njih dvije male,
srce je žene jednog bojovnika molilo za svoje,
za majke što sinove su gubile, očeve i sve pale.

Te noći sveti Nikola nije darivao djecu već plakao,
a suze su njegove dugo bolno i krvavo kapile,
(znajući da to je osmišljen… odavno stvoren Pakao),
za svjetlom u mraku i vjekovnom slobodom vapile.

Svugdje se, čak za sliku momenta ginulo,
al’ se u skloništima nije samo plakalo, več pjevalo, 
a to se daleko, daleko do dušmana vinulo,
umjesto mržnje srce je hrabrosti branitelja sijevalo.

Dok su nam krali ravnicu, gorio je moj Grad voljeni.
Plamteća mržnja rušila je sva djetinjstva, sreće. tuge,
dok gledali smo nijemi, ljuti ali ne slomljeni,
znajuć’ da osvete mogu biti, gore, jače i jako, jako…duge.

A njima, njima dušmanima nije bilo spasa,
podigla se opet zastava od Libertasa,
zaorila naša himna o slobodi,
jer se svoja zemlja hrabrošću brani… i ljubavlju vodi.

Franka Fani Kohn

Iz zbornika domoljubne poezije “Pjesmom protiv zaborava”
Udruge braniteljica domovinskog rata Vukovarsko- Srijemske županije

 

Hrvatsko nebo

Comments

comments