Anton Kukuruzović: Hrvatima trebaju konkretni potezi a ne pacifikacija

 

Što može učiniti naša vlast i predsjednik Vlade umjesto da mozgaju koji je najprikladniji izraz za nekakvu presudu koja veze nema sa zdravim razumom kamo li s činjenicama i pravdom? Ove akcije s revizijom presude su nesigurne, a i pitanje od kolike korist jer jedini ispravan čin bio bi poništenje Međunarodnog suda i svih njegovih učinaka i osnivanje novog, ali to je pak nemoguće.

Znači, u tom međunarodnom pogledu šanse su nam nikakve, a kad pogledamo tko nas predstavlja – osim predsjednice Republike ne vrijedi nitko ni pišljiva boba, ali ne samo da ne vrijedi nego mnogi iz te diplomacije nam nanose štetu. Bez kompletnog preustroja i personalnog čišćenja mi smo u međunarodnom pogledu nula.

A u domovini, tu se već može učiniti puno više.

Evo za početak neka preko ministrice Obuljen reaktivira mjere vezane za financiranje nevladinih udruga i nezavisnih medija.

Ili neka na njezino mjesto postavi nekoga tko je to voljan učiniti.

Iz tog trojanskog konja izašlo je najviše otrova, laži i konstrukcija posljedično vezano za naše jadno stanje kolektivne svijesti, kolektivne apatije i depresije te dezinformiranosti. Iz toga trojanskog konja odlazi najviše laži u svijet o stanju u Hrvatskoj – o fašizmu, ustaštvu, ksenofobiji… da ne nabrajam, i sami znate s kakvom percepcijom nas gledaju iz svijeta jedino što mnogi ne znaju i zašto.

A iz toga trojanskog konja u svjetsku tvornicu javnoga mnijenja otišle su i sve laži o ulozi Hrvatske u ratu u BiH tako da smo umjesto glavnog aktivnog vojnog saveznika i civilnog zaštitnika percipirani u svijetu kao agresor.

U domovini se isto tako mogu pokrenuti procesi kojima će se ustanoviti koliko je bilo izdaje, namjerne opstrukcije pa i krajnjeg nemara u svezi zaštite državnih tajni i dokumenata i kompletne suradnje s Haaškim sudom, a ovo može biti vrlo dobar povod i za reviziju pravosuđa.

Svjetski moćnici preko svoje ekspoziture Međunarodnog suda u Haagu ovom konačnom presudom Šestorici i Hrvatskoj imali su namjeru pacifizirati Hrvate u obje države da bi ostvarili unitarnu BiH, a da bi odobrovoljili Srbiju prešutjeli su njenu agresorsku ulogu uz najvjerojatnije jamstvo da se neće miješati kada se u cilju stvaranja unitarne BiH bude dokidala tzv. Republika Srpska.

Uvjeren sam da se tu nebi stalo i da bi se po sličnom obrascu krenulo na integraciju “regije” u kojoj bi Srbija opet dobila vodeću ulogu. Ali nisu predvidjeli reakciju hrvatskog naroda, nas najmanjih koji nismo ni u vlasti ni u nevladinom i tzv. neprofitnom sektoru.

Posebno je nisu predvidjeli nakon palachovskog samožrtvovanja Slobodana Praljka. Zato, neka se naša vlast ne zanosi kako će smiriti narod svojim nekim riječima i nejasnim obećanjima, posebno neka se zanose da će Hrvati u BiH se odreći svoje konstitutivnosti, jednakopravnosti i prava na entitet, nego konkretnim potezima. Mogu se ljudi malo umiriti, ali kad nepravda tinja plamen će buknuti kad tad.

 

Anton Kukuruzović/Hrvatsko nebo

Comments

comments