Fr. Petrov uvod u došašće

 

 

Vrijeme dolaska – Advent – vrijeme očekivanja

 

Advent je razdoblje od četiri nedjelje ili tjedna prije Božića. Riječ “advent” dolazi iz latinskog i lijepo je preveden s hrvatskim “došašće”, jer nas jasno upućuje na dolazak. Riječ je naravno o dolasku Isusa u ovaj naš materijalni, propadljivošću i nestalnošću, opterećeni svijet.

 

Kršćani se tako kroz četiri nedjelje došašća pripremaju, prije svega nutarnje, podsjećajući se tako na dublje i stvarno značenje Božića.Iako kažem kršćani, ipak OZRAČJE DOLASKA SVE ZAHVAĆA, bili oni toga svjesni ili nesvjesni, htjeli oni to ili ne htjeli priznati.

Ako naime naša duša nije urešena i okićena ništa nam neće pomoći okićeni bor, jer ne slavimo mi rođenje bora nego Spasitelja… Nadalje, ako nismo sebe uredili, kao dar Bogu i svojim bližnjima, ništa nam neće pomoći oni zamotuljci, koji mogu biti samo lažna zamjena onoga bitnoga. Tako bi se dogodilo, a to se i događa, da se slavi rođendan bez slavljenika, i da se dijele darovi bez darivatelja.

DVA SU, ODNOSNO TRI, ZNAČENJA DOŠAŠĆA…

Važno je da razmišljamo o tri značenja “došašća”, odnosno dolaska Isusova na koja moramo nutarnje biti pripravni i budni.

Prvi dolazak Isusov je onaj kada je došao u ovaj svijet rođenjem od Djevice, te kako je prošao zemljom čineći dobro ljudima i na kraju položio svoj život za naš spas.

Zatim je tu drugi njegov dolazak, iako u sebi na neki način riječ je još uvijek o prvom, jer je naime riječ o njegovu dolasku u naš život. Odnosno, kad mi u svom srcu stvorimo prostor za njegovo rođenje u nama. To je onaj naš spasonosni odgovor u vjeri na njegovo kucanje, jer kaže: Evo stojim na vratima i kucam…

I treći njegov dolazak, a u stvari drugi, je onaj njegov slavni dolazak koji iščekujemo na koncu vremena, a što spominjemo svaki put nakon riječi svećenika u svetoj misi: „Tajna vjere.“, kad odgovaramo: „Tvoju smrt Gospodine naviještamo, tvoje uskrsnuće slavimo, tvoj slavni dolazak iščekujmo“.

Ovaj zadnji njegov dolazak je konačno iščekivanje i dovršenje svega, započetog prvim (i drugim) dolaskom, kad će doći kao Kralj i Sudac, za razliku od prvog kad je došao kao dijete i sluga.

PROČIŠĆENJE VOLJE OD SAMOVOLJE OČEKIVANJA…

Pozvani smo svaki put (u ovom vremenu) na pročišćenje volje od onog našeg sebičnog, opirućeg, prkosećeg, odgađajućeg…

Pročišćenje volje od samovolje naših iščekivanja i očekivanja, to je ono na što nas posebno potiče ovo liturgijsko vrijeme priprave, jer tko nije našao prostora za njega u svom srcu neće biti spreman ni za njegov dolazak u slavi…

Kucanje od vrata do vrata betlehemskih kuća trudne Djevice i njenog svetog muža Josipa, ponuda je Božja (i kucanje Božje na vrata svakoga od nas), da od svoga srca načinimo betlehemsku špilju…

Jer on se danas želi poroditi u nama, i traži takvo unutarnje ozračje, traži miris poklonstvenog tamjana (kojeg su mu donijeli Mudraci) u nama pohranjenog za njega…

… To bi bilo ispravno bdijenje i ispravno vrijeme!

MARIJA KOJA NOSI ISUSA I JOSIP KOJI KUCA DA MU (Isusu) OTVORIMO, to je ponuda Božja i prilika Božja, slika Boga koji ne odustaje od čovjeka: slika Boga koji ide od vrata do vrata i nudi sve potrebne usluge u paketu.

On nam dolazi prvi put (i drugi put) na način kojim ga možemo primiti, da bismo ga onaj drugi put (i treći put) mogli spremno i radosno dočekati (oslobođeni svakog straha)…

 

MARIJA koja ga (s Josipom) NOSI OD VRATA DO VRATA je KAO SPREMNO NAVIKAVANJE i priprema NA KRIŽ (koji također uključuje prihvaćanje): od kojeg svi lako bježe a bez kojeg nema spasenja…

Žalosno će (u konačnici) biti ono srce koje ga propusti vidjeti u tome paketu Božje darežljivosti.

ZATVORITI VRATA TRUDNOJ DJEVICI ZNAČI OTVORITI IH BJESNOME HERODU (koji je slika đavla)…

PRIHVATITI I PREPOZNATI paket Božje darežljivoti velika je radost bdijućih koji očekuju od života uvijek više, odnosno ŽIVOT SAM…

Misao radosti vedroga Neba koje se otvorilo i sišlo k nama rastjeruje svaku tamu, te ne dopušta opačini da prevlada vjetrovima zabluda… NAŠ BOG NIJE DALEKO OD NAS: njegova ponuda trajno vrijedi KAO NEMOĆ U KOJOJ JE SKRIVENA MOĆ…: …onima koji ga primiše podade moć da postanu djeca Božja…

MOĆ I SLOBODA DJECE BOŽJE U MOTRENJU BOGA KOJI DOLAZI U SKRIVENOJ MOĆI DJETETA U JASLICAMA…

Moć djece Božje je duševna sloboda i nutarnji mir koji svijet ne može dati

U moći djeteta rođenog u noći moć je djece Božje. Ondje, u poklonstvu, stječe se duševna sloboda i nutarnji mir.

DUŠEVNA SLOBODA: omogućuje mi činiti ono što Bog hoće od mene; ona znači također moći činiti ono što Bog hoće od mene; te ustrajati u tome, na tom putu.

Što trebamo učiniti da bismo prepoznali skrivenu moć i zadobili je, da bismo vidjeli i da bismo motrili  Boga???

SVE ŠTO ČINIMO trebamo činiti tako da bismo bili viđeni od Boga (JER BOG SVE VIDI), a ne da bismo bili hvaljeni od ljudi… Ljudska hvala je kao sapunasti mjehur na vjetru…

DA BISMO BILI SLOBODNI ZA BOGA MORAMO BITI SLOBODNI OD LJUDI… Zato se i događa na tom polju grčevita borba, jer se većina (i nesvjesno) trudi da nas nečim veže i uvjetuje: bilo krivnjom, bilo (lažnim) obzirom, bilo strahom, bilo pretjeranim brigama…

Da bismo vidjeli Boga moramo se odvojiti i pratiti njegovu zvijezdu u tišini (kao Mudraci), ili BITI MOTRITELJI vedrine Neba kod stada, izvan grada (kao pastiri)… Ne možemo pravo zapažati ako se ne odmaknemo… Tek kad ugasimo lažna svjetla (koja nas udaraju u oči kao reflektori) moći ćemo početi uočavati tamu koja nas pritišće…

U ODMICANJU OD LAŽNOG SJAJA POČET ĆEMO SE PRIMICATI PRAVOM SVJETLU…

Sjetimo se, Mudraci su vidjeli njegovu zvijezdu u obradovali su se radošću veoma velikom.

SVE DANAS U SEBI TREPERI

I SVE STVORENO NJEGOVU SE DOLASKU VESELI.

 

Petar Galić, OP

 

Hrvatsko nebo

 

 

Comments

comments



Kriv Sam,

Kriv sam što sam branio svoju Domovinu.
Kriv sam što sam ostao živ.
Kriv sam jer nisam dezertirao i napustio Domovinu.
Kriv sam u svakom pogledu jer nisam prodana duša i ne dam nikom da manipulira sa mnom.

“BOG I HRVATI”
“ZA DOM SPREMNI”
MIŠO