Diana Majhen: Plenkovićev pakt sa sotonom mogao bi našu djecu poslati u neke nove ratove

 

 

Nije po Hrvatsku najopasnije to što je Plenković EU poslušnik i svakim nam danom uzima malo po malo suvereniteta u korist te iste Europe. Nije ni to što je na vlast doveo četnike i jugoslavene, koji nam danas govore što trebamo raditi, dok nam usput kroje istinu o povijesti i sadašnjosti, a najviše o Domovinskom ratu. Čak bih rekla kako najveća opasnost nije ni u tome što nam nameće, za račun stranih poslodavaca, pokvarenu i nemoralnu ideologiju, počevši od one rodne ideologije pa nadalje.

Prava opasnost krije se u tome što ljudima tako nešto postaje normalno i što se to počinje prihvaćati, bez puno pitanja.

Metoda ‘kuhane žabe’ (hvala Sivom što mi je na to skrenuo pažnju) već naveliko daje rezultate, jer mi nismo ni svjesni toga kako smo bačeni u lonac isti čas kada je Plenković preuzeo vlast.

Prisjetimo se samo početaka njegove vladavine i reakcije HDZ birača.

Bili su ljuti i ogorčeni kada je ministra Hasanbegovića zamijenio prvom damom HAVCa Obuljenkom, kao što su bili ljuti i kad je doveo Martinu Dalić, obzirom da se ta imena nisu ni spominjala prije izbora i vješto su skrivana od birača, te nitko nije imao prilike odlučiti hoće li za njih dati svoj glas ili neće.

Bili su birači bijesni i kada je ušao u koaliciju s četnicima, a vrhunac je svakako bio kada je ustanovio kako mu ni četnici nisu dovoljni, pa je HDZu pripojio jugolopove iz HNS-a, stranke koja se godinama trudi razoriti Hrvatsku rame uz rame s Miloradom Pupovcem. Priglupa opravdanja kako je to sada druga stranka jer nema u njoj Pusićke, Vrdoljaka i još nekih drugih ne drže vodu, jer su upravo ti kojih nema stvorili ovaj i ovakav HNS i godinama ga oblikovali prema svojim mjerilima. A Vrdoljak se, nakon dogovorenog povlačenja, već priprema za povratak.

Naravno, ni tu nije bio kraj. Nakon razlaza s Mostom na čelo represivnog aparata je instalirao staru jugokomunjaru i JNA referenta Božinovića, na čelo pravosuđa Bošnjakovića koji je poznat još iz vremena dok je sakrivao srpske optužnice protiv hrvatskih branitelja, dok je na čelo Sabora smjestio nešto što je poznato kao Jandroković, sve likove za koje na izborima nije glasovala ni šira rodbina. U predsjedništvo HDZ-a je instalirao i neizabranog starog muljatora Šeksa.

No, što se u međuvremenu dogodilo?

Sav taj bijes, sav taj osjećaj nepravde i izmanipuliranost i osjećaja kako je Plenki od njih napravio budale malo po malo je nestajao.

Da bi ga danas većina birača bezrezervno podupirala, pravdajući sve njegove postupke, uključivo i najnoviji, nametanje rodne ideologije našoj zemlji u kojoj je skoro 90% katolika i koja bi trebala biti prva u odbijanju nečeg tako bolesnog i nenormalnog.

Danas na čelu države imamo koalicijsku vladu koja funkcionira po vrlo jednostavnom principu: jugoslaveni, udbaši i četnici kontroliraju društveno-vrijednosne procese, a HDZ-ovci kradu, jedni drugima pri tome ne smetaju.

Što se dogodilo s tim biračima, nikako mi nije jasno. Je l’ ih zahvatila kolektivna amnezija ili su masovno hipnotizirani, ili su pak samo odlučili gledati isključivo svoje osobne interese? Vjerojatno sve skupa.

Jer, kada se od prevarenih i ogorčenih ljudi kojima je Hrvatska bila u srcu stvori jedna amorfna masa povladavajućih beskičmenjaka kojima više ništa nije sveto, koji ne drže do ničega i odobravaju sve što se događa, koliko god to pokvareno i amoralno bilo, čovjeku postaje jasno kako je ta žaba itekako već bar napola skuhana.

Dok se uklanjaju spomenici hrvatskim braniteljima, četnički spomenici ponosno stoje posvuda po Hrvatskoj. Dok srbi preimenuju Domovinski rat u građanski od strane naše Vlade nema reakcije. Dok se financiraju filmovi koji pljuju po našoj zemlji, Vlada šuti. Bradati srpski patrijarh otvoreno prijeti novim zločinima, nitko ne reagira. Dok se gura na sve načine Jokić-Jovanović kurikularna reforma koja će utjecati na budućnost naše djece, Plenki o tome ne govori. Dok nam EU nameće prihvaćanje rodne ideologije, Plenkijev HDZ ju podupire i uvodi na mala vrata kroz zagrebačku skupštinu, dok šef EU najvišeg predstavnika naše zemlje javno lovi za stražnjicu i pri tome imamo sreće da nije otišao i dalje, jer bi mu ovaj vjerojatno i to dopustio.

Mogla bih tako nabrajati do sutra.

Al birači HDZa, oni isti koji su se nekada zaklinjali u Sanadera a danas se zaklinju u Plenkovića za sve to imaju opravdanje.

Najgore je to što to svoje odobravanje pravdaju (većina njih) strahom od povratka SDPa na vlast. Pa što bi nam to SDP mogao uraditi, a da Plenković već nije ili uradio, ili započeo raditi?

SDP i Plenkovićev HDZ svakim su danom sve sličniji, tako da ih je već teško razlikovati, pa neće biti ni malo neobično ako završe skupa. A ako se to dogodi, iz toga bi se možda mogao izvući Houdini, Hrvatska jako teško.

Sigurna sam kako će i u tom slučaju birači HDZa i dalje podupirati Plenkija i njegovu odluku. Ako mogu podupirati četnike i HNS, zašto ne bi i SDP, od kojeg su sada kao u strahu?

Što se još treba dogoditi pa da ti ljudi konačno progledaju i vide koga slijede i koga podupiru?

I dok se tako dio Hrvatske polako kuha u tom loncu, u budućnosti se nad nama nadvila opasnost koja je daleko veća od svake opasnosti po nas.

Podijele u našoj zemlji nikada nisu bile dublje, a radi ovog popuštanja Srbiji, EU, četnicima i onima koji još uvijek plaču za Jugoslavijom jednoga dana mogla bi naša djeca biti u nekim novim ratovima. Ili unuci, ako se uzme u obzir koliko dugo su Hrvati u stanju šutjeti. Za Plenkijeve nema zime, ona će biti na sigurnom u Bruxellesu.

A to se nipošto ne bi smjelo dogoditi, jer smo upravo za tu djecu platili najveću moguću cijenu ratujući protiv četnika i jugoslavenske vojske, kako bi osigurali njihovu budućnost.

Strah me kako će na naplatu stići ono što nismo uradili.

Jer, mi u biti nikada nismo ratovali protiv komunista, samo smo šutke njima i njihovim potomcima prepustili vlast.

Domoljublje se u Hrvata ubija već jako dugo vremena, malo po malo, ali sigurno. Ovo što radi Plenkovićeva vlada u stvari je završni udarac svemu u što smo vjerovali i za što smo se borili.

Jugovići i četnici oduševljeni, sretniji nego što su bili u vrijeme vladavine SDPa. Rada Borić i društvo posve zadovoljni. Dio naroda više jednostavno ni za što nije briga, dio šuti i guta, pitanje do kada.

Pročitala sam prije neki dan odličnu kolumnu u kojoj autor navodi svoju bojazan kako se sve ovo što se dogadja u Hrvatskoj neće moći riješiti mirnim putem. Slažem se s njim u potpunosti.

Jer,

Država se samo mačem kroji….

Diana Majhen/Hrvatsko nebo

Comments

comments




  • cleuna892

    Uistinu,ako izuzmemo ministre,Krstičevića,Medveda i Tolušića,koja je razlika između HDZ-a i SDP-a?
    Ne vidim nikakav razlog za strah od povratka nečega što već imamo.
    Plašenje birača povratkom SDP-a na vlast,nije ništa drugo nego HDZ-ova podvala da bi prikrili prijevaru vlastitih birača.

    • Neprijateljska Emigracija

      SDP bi bio puno gori!
      Ali tko se razborit i odgovoran mjeri po SDP-u?
      E, moj narode!

      • cleuna892

        Tako je.
        Mjeriti domoljublje i Nacionalne interese po SDP-U je suludo.
        Ali,prevariti vlastiti narod i pogaziti njegovu volju koalirajući s četnicima i onima koji su vlastitu Državu optužili za agresiju na susjednu Državu je izdaja.

  • Omnes Omnibus

    SDP s Milajovićem na čelu je koristio metodu kundak, što je antagoniziralo birače. Slatkorječivi Andrej Bakarić koristi metodu skretanja pažnje i postupnog gušenja. Pacijent je već omamljen nedostatkom kisika i pripremljen za induciranu komu kao permanentno stanje. Stabilno i vjerodostojno.

    • Neprijateljska Emigracija

      Nije Andrej Bakarić nego Пленкисавче! Bljak!