Razgovor s P. Kovačevićem : Referendum je jedini način da se promijeni nakaradno i nepravedno izborno zakonodavstvo

 

Razgovor s povodom s pravnim ekspertom Perom Kovačevićem

 

„U ime obitelji“ i još nekolicina udruga i pojedinaca, prema medijskim napisima, namjeravaju organizirati prikupljanje potpisa za provedbu referenduma na kojem bi se odlučivalo o izboru predstavnika manjina u Hrvatski sabor. Radna verzija referendumskog pitanja navodno glasi ovako: “Jeste li za to da se zastupnici iz redova nacionalnih manjina u Hrvatskom saboru biraju na temelju općeg prava glasa, kao svi ostali zastupnici?”. Kako komentirate navedenu inicijativu? Je li onda u skladu s Ustavom?

Nesporna je činjenica da nam je izborno zakonodavstvo nakaradno i nepravedno odnosno da Pero KovačevićZakon o izboru zastupnika u Hrvatski sabor izigrava i poništava volju birača.

Zastupnici nacionalnih manjina su posebna priča i dodatno pokazuju kako se izigrava i poništava volje birača i odstupa od utvrđenog ustavnog načela općeg i jednakog biračkog prava iz članka 72. Ustava RH.

Na parlamentarnim izborima 2016. godine zastupnica Emina Lekaj Prljaskaj dobila je 1 345 glasova, Furio Radin je dobio 1 676 glasa,Vladimir Bilek je dobio 1 329 glasova, Veljko Kajtazi je dobio 2 010 glasova, Robert Jankovics je dobio 2 731 glasova. Izabrani su za zastupnike u Hrvatski sabor sa zanemarivim brojem glasova birača, a zajedno s Miloradom Pupovcem i još dvojicom zastupnika SDSS-a u biti „upravljaju“ Hrvatskom.

Jasno je da ovih 5 izabranih zastupnika nacionalnih manjina nemaju i ne mogu imati legitimitet koji je u potpunosti legalan legitimitetu zastupnika izabranih na temelju općeg biračkog prava. Oni nemaju niti ostvaraju opći politički mandat i stoga je politički, etički, pravno i zdravorazumski jasno i nedvojbeno da oni ne mogu biti čimbenik, a poglavito presudan čimbenik u proceduri odlučivanja u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi, činjenja saborske većine i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat. Nema dvojbe da oni u toj i takvoj proceduri ne bi trebali sudjelovati i izigravati i poništavati volju većinskog hrvatskog naroda jer tako diskriminiraju volju većine. Javnost i birači su to jasno prepoznali i traže promjenu.

Nerealno je očekivati od ove Vlade, koja ovisi o glasovima zastupnika nacionalne manjine ili sadašnje većine u Hrvatskom saboru koju čine i zastupnici nacionalnih manjina da će reformirati izborno zakonodavstvo. Dapače, postoji opasnost da krenu u promjenu izbornog zakonodavstva da bi pripadnici nacionalnih manjina ostvarili dvostruko pravo glasa. Što Milorad Pupovac i Furio Radin već dulje vrijeme traže. Znači referendum je jedini način da se krene u rješavanje ovih pitanja i promijeni nakaradno i nepravedno izborno zakonodavstvo.

Svakako da podržavam ovu inicijativu, nema ustavnopravnih zapreka za njezinu realizaciju i provedbu. Mislim da je u ovome trenutku rano govoriti o samom referendumskom pitanju. Očekujem da inicijatori sjednu sa stručnjacima koji se bave ovom problematikom, te jasno odrede što žele mijenjati i na koji način. Jasno objasne hrvatskim građanima ciljeve i dosege svoje inicijative. Organizacija mora biti besprijekorno odrađena.

Koji je Vaš prijedlog kad su u pitanju manjinski zastupnici? Je li možda dobro rješenje iz Mađarske gdje manjine imaju svoje predstavnike u zakonodavnom tijelu, ali oni ne mogu odlučivati o sastavu Vlade? Time se, naime, manjinama osigurava glas u zakonodavnom tijelu, glede njihovih specifičnih problema, ali se uklanjanju moguće manipulacije…

Mađarsko rješenje je pravedno. Kandidati nacionalnih manjina moraju prijeći zadani izborni prag da bi stekli puni status zastupnika s pravom glasa.

Kandidati nacionalnih manjina koji ne prijeđu zadani izborni prag još uvijek mogu djelovati kao nacionalni zagovornici bez prava glasa u parlamentu (drugim riječima, glasnogovornici) s pravom sudjelovanja u raspravi.

Prema mađarskom modelu kad bi se preslikavao na Hrvatsku samo bi Milorad Pupovac imao puni status zastupnika, dok bi Furio Radin i ostali zastupnici nacionalnih manjina imali status nacionalnog zagovornika u Hrvatskom saboru bez prava glasa. Napominjem da je ovaj mađarski model sukladan i našem članku 19. Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina.

Podsjećam, Ustavnim zakonom o pravima nacionalnih manjina Republika Hrvatska jamči pripadnicima nacionalnih manjina prava na zastupljenost u Hrvatskom saboru. Zastupljenost ne znači da predstavnici nacionalnih manjina imaju i ostvaruju opći politički mandat te da mogu odlučivati u pitanju sastavljanja vlade, glasovanja o vladi i nekim drugim pitanjima koja traže da zastupnik ima opći politički mandat.

Kako komentirate stalne ucjene i ultimatume koji dolaze od strane Milorada Pupovca?

Način rada i djelovanja Milorada Pupovca je već dulje vrijeme svima poznat. Nema potrebe posebno elaborirati lik i djelo Milorada Pupovca. Voli „hrvatsku kunu“, a sve drugo s prefiksom „hrvatski“ mu je mrsko. Dobio je ponovno prigodu, koju je imao u vrijeme „vladavine“ Ive Sanadera i njegove vlade. Ova Vlada ovisi o glasovima zastupnika nacionalnih manjina, Pupovac to dobro koristi i itekako će to još koristiti.

Koliko nam je poznato, do kraja godine očekuje nas presuda hrvatskoj šestorci u Haagu. S obzirom na to da ste i sami kao pravni ekspert uključeni u ovaj predmet, možete li s nama podijeliti saznanja o aktualnostima vezanima uz ovaj slučaj?

Hrvatska javnost slabo je upoznata tijekom suđenja u ovome predmetu, a većina stručnjaka koja je komentirala faze Šestorkasuđenja ima ili je imala slaba saznanja o samom tijeku suđenja, poglavito o izvedenim dokazima na privatnim i zatvorenim sjednicama, izvedenim dokazima pod pečatom i svjedočenjima zaštićenih svjedoka.

Službena Hrvatska se tijekom suđenja ponašala slično kao u slučaju suđenja generalima Gotovini, Čermaku i Markaču. Bila je produžena ruka Tužiteljstva, unatoč činjenici da teze iz optužnice mogu imati dalekosežne posljedice po samo Hrvatsku, ukoliko se pravomoćnom presudom potvrdi teza tužiteljstva o udruženom zločinačkom pothvatu. Tada bi Hrvatska došla u situaciju da plati ratnu odštetu Bosni i Hercegovini i to najmanje 15 milijardi eura.

Na zadnjoj statusnoj konferenciji u ovome predmetu, koja je održana u kolovozu ove godine Žalbeno vijeće je najavilo donošenje i objavljivanje presude prije studenog ove godine, kako je ranije službeno bilo planirano.

Očekujem da bi presuda žalbenog vijeća mogla biti objavljena i donesena u drugoj polovici listopada ove godine.

Smatram da je izgledno očekivati, nakon niza konačnih i pravomoćnih presuda, kao naprimjer u slučaju Perišić i Gotovina-Markač, te utvrđenih presedana u tim presudama, da bi žalbeno vijeće trebalo uzeti u obzir ove presedane i ukinuti zaključak Raspravnog vijeća iz prvostupanjske presude „o udruženom zločinačkom pothvatu.“ Tada bi ostao problem zapovjedne odgovornosti i pozicioniranja generala Praljka i Petkovića odnosno Prlića, Ćorića, Stojića i Pušića u toj odgovornosti. U toj činjenici se krije ključ oslobađanja ili visine kazne, odnosno, kako je Žalbeno vijeće vrednovalo i koje je zaključke donijelo vezano za zapovjednu odgovornost.

 

Davor Dijanović/hkv.hr/ http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

 

Comments

comments



Kriv Sam,

Kriv sam što sam branio svoju Domovinu.
Kriv sam što sam ostao živ.
Kriv sam jer nisam dezertirao i napustio Domovinu.
Kriv sam u svakom pogledu jer nisam prodana duša i ne dam nikom da manipulira sa mnom.

“BOG I HRVATI”
“ZA DOM SPREMNI”
MIŠO