Do pojave jake treće političke snage, glasovat ćemo ne za dobre ili odlične, već za bolje

 

U usporedbi s alternativom vladajući izgledaju bolji nego što jesu

Još se niti ne nazire vrijeme kada Hrvatskom ne će vladati HDZ ili SDP, sami, ili vjerojatnije, Izborikao predvodnici nekakve koalicije, jednostavno stoga što neka treća imalo jaka stran(k)a ne postoji. I dok god je tako, da se glasuje isključivo razumom, na osnovi svih ekonomskih pokazatelja, na izborima bi bilo logično glasovati za HDZ, budući da je neosporiva činjenica da je svaka HDZ-ova vlada za Hrvatsku bila daleko bolja ( Statističke pokazatelje četverogodišnje vladavine SDP-a i partnera možete pročitati OVDJE ) od bilo koje SDP-ove.

To, nažalost, nikako ne znači da „daleko bolja“ znači i dobra, posebice ako se ograničimo na razdoblje nakon smrti prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje Tuđmana.

HDZ-u i SDP-u odgovara stanje sa samo dvije jake stranke

Naravno da takvo stanje odgovara dvjema najjačim strankama, računica im je jasna. Ako na izborima pobijede onu drugu, sigurno će vladati, naći će se dovoljno onih kojima će zamirisati vlast. Uostalom, te su stranke aktivno radile na tome da ostale stranke budu ono što su danas, strančice.

Pogrješno bi, međutim, bilo krivnju svesti samo na njih. Biti na ili pri vlasti očigledno je bio prejaki mamac za mnoge Račan Budišanekad jake stranke. Sjetimo se samo HSS-a ili HSLS-a, koji su prodali dušu i iznevjerili svoje temelje ušavši u Račanovu koaliciju 2000., te time ne samo da su sebe pretvorili u marginalne stranke, što su i danas, već su i konsolidirali SDP.

Sjetimo se i HSP-a, koji je znao imati i 8 zastupnika u Saboru, a danas ima valjda 8 pravaških strančica koje praktički ne postoje osim za svoja vodstva.

Navedene tri stranke, HSS, HSLS i HSP, danas su stranke bez ikakve koncepcije, smislenog programa, a kamo li strategije. Vode ih već gotovo dva desetljeća ljudi kojim najblaže rečeno nisu dorasli voditi nekad časne i jake stranke, koji se zadovoljavaju time da dobivaju saborsku plaću, i „sve“ što uz to ide… Pogledajmo tek najbolji primjer, današnji HSS, stranku koja je veći dio svoje .povijesti bila najjača hrvatska stranka, s jasno definiranim programom i jakom glasačkom bazom, a danas ju vodi čovjek koji je s 28 godina života provaljivao u automobile.

Kako do „treće snage“?

Prvi je i osnovni preduvjet uporan rad na duge staze. Bez obzira na to kada bili idući izbori za Hrvatski sabor, do njih jednostavno nema dovoljno vremena da bi bilo koja treća stranka uspjela postići imalo ozbiljan rezultat.

Drugi je preduvjet promjena strategije političke borbe. Naime, gotovo sve, ili sve stranke koje su po svojoj prirodi Upitnik„desno“ od SDP-a, grade svoju političku afirmaciju na pridobivanju „nezadovoljnih glasača HDZ-a“. Posljednji primjeri takvog djelovanja su pokreti Most i Živi zid, koji kampanje, bilo lokalne, bilo državne, temelje na kritici, prvenstveno HDZ-a, a ne za iznošenju programa koji bi bili logična posljedica jasno definirane strategije i razloga postojanja takvih stranaka i pokreta.

(Na ostale „političke čimbenike“ nije potrebno trošiti riječi, oni danas na državnoj razini ne služe ničemu, Hrvatskoj ponajmanje, osim uhljebljenju svojih vodećih ljudi, nakon koaliranja s pobjednicima ili njihovog podupiranja. Naravno da će mnogi od njih „oživjeti“ nekoliko mjeseci prije izbora, kad god oni bili, ali će rezultat njihovog djelovanja biti, kao i do sada, politički poraz, tj. marginalni.)

Treća bi snaga svoje djelovanje trebala temeljiti na pridobivanju glasača koji ne glasuju. Kao što se može vidjeti iz priložene tablice o udjelu glasača koji pristupe izborima, taj se broj gotovo stalno smanjuje. Iz roga se može zaključiti da 50-60 % upisanih birača ne glasuje. Među njima je zasigurno velik broj onih koji ne žele glasovati ni za HDZ, a pogotovo ne za SDP, kojima je dosta tih stranaka, a koji bi lako moguće glasovali za neku jasno definiranu i imalo snažnu treću opciju kad bi samo neka takva u Hrvatskoj postojala. Uostalom, početni uspon MOST-a temeljio se upravo na (pogrješnoj) nadi glasača da se pojavila alternativa.

Godina izbora Glasovalo birača

Tablica glasovanje

Treći preduvjet je, dakako, logistika, pri čemu ne mislimo samo na financijska sredstva. Stranku je potrebno graditi i u javnost izaći tek onda kad ona bude čvrsto organizirana, s jasno definiranim strategijom i programom. Stranka s dugoročnim rokom trajanja se ne može graditi kroz medije i njihove spinove.
I dakako, potrebno je obuzdati taštine.

Država se mora voditi srcem i pameću, a ne samo srcem

Primjer kako se osniva i vodi stranka, iako, naravno, u posve drugačijim okolnostima, jest Tuđmanov HDZ. Dr. TuđmanFranjo Tuđman se za vođenje Hrvatske pripremao godinama, desetljećima. Imao je cilj, samostalnu i nezavisnu Hrvatsku, za njegovo ostvarenje je trebao podršku naroda, tražio ju je, i dobio.

No, isto je tako znao da se država ne može voditi samo srcem, da je prijeko potreban i razum. Kako bi se nešto postiglo, nužno je to željeti, ali nije dovoljno. Primjerice, kad bi bilo dovoljno samo srce, Tuđman bi se već 1990. riješio mnogih koji i danas nažalost igraju, javno ili iz sjene, važne uloge u vođenju hrvatske države i društva. To, međutim, nije mogao učiniti, niti zbog po Hrvatsku izuzetno nepovoljnih međunarodnih okolnosti, niti zbog činjenice da su mnoge stvari tada mogli obaviti samo ljudi iz „onog“ sustava.

Osim srca, potreban je i razum, potrebno je pragmatično sveobuhvatno razmišljanje i u skladu s njim naporan rad.
I da se vratimo na početak priče. Da, potrebno je kritizirati sve pogrješke sadašnje vlasti, dakle Plenkovićevog HDZ-a, kojih dakako ima, no treba se i zapitati koja je alternativa, danas, u svibnju 2017., ili u još ne samo vrlo bliskoj, budućnosti. Nažalost, ako se razmisli o alternativi na nacionalnoj razini, danas vladajući će izgledati daleko boljima nego što jesu.

 

Davorin Lovrić/hkv/http://www.hkv.hr/izdvojeno/Hrvatsko nebo

Comments

comments