Z. PINTER: JAD I BIJEDA POLITIKE U LIKU DRAGE PRGOMETA

 

 

  Jedva čekam da HDZ-ov kandidat Drago Prgomet bude potučen do nogu u izbornom nadmetanju za položaj gradonačelnika Zagreba.

Nisam zlurad, ali iskreno, odavno se nisam tako naslađivao nečijem potonuću kao ovoga puta. Svi već znaju da je izgubio osim njega samoga. I nema nikakvih problema ako će za sobom povući i HDZ. Zaslužili su to. I oni i njihov lider.

Nemam nikakvih iluzija da će to „Prgija“ pogoditi. Toga se ne treba plašiti, jer on ima obraz deblji nego đon i svakako će nastaviti svoj slalom kroz scile i haribde hrvatskih vašarskih predstava za mase u kojima klaunovi od publike prave budale, umjesto da bude obrnuto. Jedino me čudi Plenki. Djelovao prilično pametno i racionalno, ali upravo je time što je stao iza „Prgija“ dokazao kako mu je politička inteligencija vrlo, vrlo oskudna. Pokazao je to i na nizu drugih primjera, ali ne bih sad o tomu.

Primiti u vrh stranke lika koji je izašao iz nje nakon što ju je teško opanjkao i olajao na sva usta, potom vođen svojom nepostojećom „karizmom“ (što je pojam koji se ni u ludilu ne može vezati uz Prgometa) utemeljio NIŠTA (tj. HRID), pa to ništa planski uklopio u skoro ništa (tj. MOST) ne bi li se dočepao saborskog mandata, onda „izradio“ novoga partnera na prvom koraku, pa napravio salto mortale i curik natrag u HDZ i to u roku od samo nekoliko mjeseci!?

Ama ljudi, gdje to ima!? I takvog lika jedan ozbiljan čovjek i lider najveće stranke, stranke pobjednice na izborima prima natrag i gura u kampanju za gradonačelnika Zagreba!? Staje iza njega!?

Zar takvi tipovi kao što je Drago Prgomet mogu biti bilo čija moralna vertikala? Nečiji uzori? Tko im može vjerovati i dati glas!?

Ma hajte, molim Vas, to je u domeni crnog humora, a ne razgovor za ozbiljne ljude!

Ona jadna, tragikomična, a u isto vrijeme odurna i gadljiva scena, u kojoj na prvom koraku Prgomet „zabija nož u leđa“ onima koji su ga primili na listu i osigurali mu saborske mandate – tajni sastanak s Milanovićem i Kotromanovićem koji su ga upecali kao soma na durbaka namjestivši kamere pod prozor bez zavjesa – zar to ne bi bilo dovoljno da bilo koga u normalnoj zemlji „pomete“ s političke scene za sva vremena?

U normalnoj zemlji da, ali kod nas ne! Daleko smo od normalne zemlje.

Nažalost.

Kod nas je sve relativno: od istine i morala do časti, dostojanstva i ponosa. I mnogi se uklapaju u to kao da su prirodno skrojeni baš za takav svijet, svijet laži, prijevare, mimikrije.

To što je Prgomet radio i kako se ponašao, gore je od političke prostitucije i nema sile koja bi me natjerala promijeniti mišljenje i ne daj Bože dati mu glas.

Ni Plenković ni stranka nisu svjesni koliko gube ovakvim potezima.

Ili ja možda imam krivu percepciju…? Vrijeme će pokazati.

Možda je dobro, moralno, čestito, etički i pošteno biti mešetar, sitni šićardžija, kalkulant, trgovac, prevarant, lihvar, kokošar…možda tako treba!? U poremećenom sustavu vrijednosti sve što je normalno izgleda iščašeno i obrnuto. Uvjeren sam da je kod nas baš takav slučaj i jako bih volio da nisam u pravu.

Samo naprijed Zagrepčani!

Gledat ću sa strane i naslađivati se porazom Plenkijevog aduta u prvom krugu. Ne gine mu četvrto ili peto mjesto. Sve drugo bio bi znak da među Zagrepčanima ima popriličan broj onih koji teško pamte a brzo zaboravljaju (da ne kažem nešto gore).

Drago Prgomet je ogledni primjer kakav političar NE BI SMIO BITI. On je paradigma onih ZA KOJE NE BI SMJELI GLASOVATI. On je sam po sebi negacija časne i odgovorne politike i dokaz da su karijerizam i sitni interesi, sinekure i položaji još uvijek motivacija koja većinu sličnih likova nagoni da se uopće bave politikom.

„Slučaj Prgomet“ trebao bi se uvrstiti kao obvezna lekcija u sve udžbenike politologije uz poučak na kraju: „Ovako se nikad ne smiju ponašati oni koji pretendiraju na javne funkcije“.

Kako pokloniti povjerenje nekomu tko nema karaktera i ne zaslužuje ga? Kako će taj voditi javne poslove i brinuti o općem interesu?

Ne zanima me kakav je Prgomet kao doktor. Kažu dobar. Ako je tako, čestitam mu na tomu. Ne zanima me ni što je bio branitelj. Kapu mu skidam za sve što je učinio u Domovinskom ratu. Ali, to nema veze s ovim o čemu govorim. Status branitelja ili profesionalni uspjeh ne mogu biti paravan za bilo čije nečasne radnje. I na to jednom moramo naviknuti, naučiti se lučiti jedno od drugoga. Možda je privatno Prgomet OK, ali ni to me ne zanima. Ni najmanje. Ja ga promatram kao političara. I gledam što u tom smislu radi i kako se ponaša. I on je tu nula. Apsolutna nula.

Tako ga barem ja vidim.

Bez trunke zluradosti, likujem unaprijed nad njegovim porazom u utrci za gradonačelnika Zagreba.

Jer, Hrvatska uvijek dobiva ako takvi gube. A meni je (iskreno) Hrvatska iznad svih Plenkovića, Prgometa i sličnih likova.

Ma kako to nekima možda patetično (i neiskreno) zvučalo.

 

Zlatko Pinter/Hrvatsko nebo

Comments

comments