MLADEN PAVKOVIĆ : Republika Srpska je za Irineja Božje djelo, a Hrvatska – ustaška i fašistička

 

 
Obilježavanje 9. siječnja – Dana Republike Srpske nije ništa drugo nego priprema za odcjepljenje od Bosne i Hercegovine (BiH) i pripajanja ovog na krvi stvorenog teritorija – Srbiji, koja je bila agresor na Republiku Hrvatsku i BiH.

Međutim, na ovo veliko slavlje, koje službeno prizna samo Milorad Dodik, i naravno skupina njegovih istomišljenika, stigao je i patrijarh Irinej, koji je nedavno boravio i u Zagrebu. Tamo je pričao da se nada da će i u Hrvatskoj uskoro biti riješen problem izbjeglih i prognanih, da neće biti razbijanja ćiriličnih ploča, da će prestati prijetnje, šikaniranja i obesvećivanje pravoslavnih hramova pogrdnim natpisima i sramotnim slovom „U“ na zidovima ovih institucija te da trebamo jedni drugima oprostiti.
Međutim, nakon dolaska u Banja Luku, gdje ga je dočekao Dodik sa suradnicima, mediji pišu, da je srpski patrijarh poručio da je Republika Srpska srpsko nacionalno i duhovno biće i nije slučajno nastala, već da je (čujte sad ovo!) djelo Božje da sačuva srpski narod, da bi opstao i ostao na ovim prostorima koji su zaliveni krvlju i utemeljeni na kostima.

Također je istaknuo da su tu nastradali Srbi, samo zato što su bili Srbi, pravoslavci, što su se krstili sa tri prsta, jer drugog grijeha nisu imali, što moramo poštovati i čuvati.

Srpski patrijarh izrazio je radost što može sudjelovati u proslavi povodom 25. obljetnice stvaranja Republike Srpske (RS).
Dakle, u Zagrebu priča jedno, a za dan-dva u Banjoj Luci drugo. On se kao malo dijete raduje obljetnici Republike Srpske, iako dobro zna da je nastala na krvi, prije svega – Hrvata. Iz svojih domova, Srbi su iz ovoga kraja protjerali oko 200 tisuća ljudi, od kojih se tek nekoliko posto vratilo. Irinej o tome ne priča, iako dobro zna da je riječ o Hrvatima.

Hrvatska je za njega još uvijek „ustaška država“, a Republika Srpska – Božje djelo. On je u Zagrebu poručio da se svatko svakome ispriča, da svatko svakome oprosti, ali u Banja Luci o tome šuti. Tamo je došao odati počast „junacima“ koji su poginuli u Vukovaru, Gospiću, Kninu i u mnogim drugim hrvatskim krajevima, boreći se za – veliku Srbiju.
Patrijarh ne potiče Srbe koji su bili agresori da se prvi ispričaju, da mole za oprost, ali i da plate ratnu odštetu. To bi bilo – Božje djelo!

Kad uđete u Republiku Srpsku sve table su na ćirilici. Oni su već davno riješili ovaj problem, koji prije svega muči Vukovarce.
No, što to Srbi u RS slave – poraze i prisjećaju se jadnih ljudi koje su poslali diljem Hrvatske da se za njih bore i ginu. Bolje bi im bilo da se pokriju preko glave i da – šute!

Mladen Pavković,
predsjednik Udruge hrvatskih branitelja Domovinskog rata 91. (UHBDR91.)

 

Hrvatsko nebo

Comments

comments




  • Sivooki

    Propaganda je čudo.
    Šteta da naši iz vlade nisu učili povijest…

  • Sidland

    Da ne spominjemo daleku prošlost (kad su puzali pred Bugarima, Bizantom, Turcima, Austrijom, pred komunistima), velikosrpski naci-fašisti imaju imaju veliko iskustvo u puzanju. Njihova ideologija preživjela je sve režime i sustave, zahvaljujući upravo tomu: MIMIKRIJI. Jednako su se dobro snalazili u vrijeme kneževina i monarhije, kao i u doba vladavine nacizma, fašizma, komunizma…

    U vrijeme Kraljevine Jugoslavije svjedočili smo puzajućoj srbizaciji i pretvaranju Jugoslavije u „veliku srbiju“, u posljednjem desetljeću XX stoljeća na djelu je njihova puzajuća okupacija susjednih zemalja (uz pomoć „JNA“), potom puzajuća revizija i krivotvorenje prošlosti, pa puzajući povratak tradiciji „antifašizma“, a sad se eto, najavljuje i puzajući proces stvaranja „male velike srbije“.

    Dakle, poređenje sa zmijom je prava mjera iz više razloga: zmija je podmukla i lukava životinja koja vreba petu, napada iznenada kad joj se ukaže najbolja prilika, zna se skriti, primiriti, pritajiti, brzo i vješto bježi i nije ju lako ubiti. Tek kad joj se smrska glava može se pouzdano znati da je mrtva, prije ne. Uz to, ona je oličenje Sotone (što je jako dobro poznat motiv koji se često sreće u Bibliji), pa je i s te strane usporedba sasvim odgovarajuća.” – nisam dugo procitao ovako briljantnu analizu srpske politike