M. Curać: Čega se tako silno plaši ravnatelj Željko Jozić ?

 

 Ružni dio ostavštine ravnatelja IHJJ-a Željka Jozića

Nakon “oluje” koju je pokrenuo početkom srpnja ravnatelj Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje (IHJJ) Željko Jozić serijom intervjua u kojima se obrušio na prof. dr. Sandu Ham, koja je prethodno imenovana za predsjednicu Upravnoga vijeća IHJJ-a, u javnosti je nastupilo zatišje. To zatišje, međutim, po svemu bilo je prividno i ono se odnosilo na širu javnost, ali ne i na članove Upravnoga vijeća koji su u međuvremenu doživjeli mnoge neugodnosti i poniženja. Da je tome tako, upozorio je prošloga tjedna u intervjuu Hrvatskom tjedniku prof. dr. Mario Grčević, član Upravnoga vijeća IHJJ-a, izjavivši da su stvari u “Institutu tako posložene”, da članovi Upravnog vijeća “ne mogu dobiti čak ni zapisnike s prošlih sjednica toga vijeća”. Pritom je ocijenio kako nema smisla da ministar imenuje članove Upravnoga vijeća IHJJ-a, ako njegovim članovima “ne može osigurati zakonom propisani rad”.

Grčević, koji je u međuvremenu postao voditeljem Hrvatskih studija, zaključuje kako je riječ o “velikome zakonskom prijestupu prema pojedinim članovima Upravnoga vijeća koji u tome Institutu sadašnji ravnatelj tolerira i potiče”. Primjerice, kako se može razumjeti da bivši predsjednik Upravnoga vijeća Alemko Gluhak od 12. srpnja, kad je to od njega zatraženo, nije podnio izvješće o radu Upravnoga vijeća IHJJ-a, čime bi bila formalizirana predaja dužnosti, kao što smo to gledali ovih dana prilikom primopredaje dužnosti premijera i ministara. Osim toga na zahtjev predsjednice Upravnoga vijeća IHJJ-a nisu predočeni ni opći akti koji nisu javno dostupni na mrežnim stranicama instituta, kao ni detaljna specifikacija financijskih rezultata poslovanja u sazivu bivšega Upravnog vijeća. Osim što nije bilo primopredaje dužnosti, Upravnome vijeću nije podastrto ni kvartalno obvezno financijsko izvješće, kao ni izvješće o radu ravnatelja Željka Jozića.

U međuvremenu dok Upravno vijeće čeka uvid u papire, ravnatelj IHJJ napravio je još neke “poslove”. Objavio je najprije u jednome dnevnom listu kao prilog besplatni primjerak Hrvatskoga pravopisa (bez rječnika) te brošuru “111 jezičnih savjeta” u tri nastavka, o čemu su članovi Upravnog vijeća doznali iz novina. Kroz institutske službe taj “posao”, kako se doznaje, nije uopće proveden. Po ovome bi se moglo zaključiti da IHJJ posluje kao privatna tvrtka ravnatelja. S obzirom na to da su zapriječene potrebne informacije članovima Upravnoga vijeća, ono je održalo samo jednu sjednicu od svoga imenovanja, 14. srpnja 2016. Ta sjednica, kako se može čuti, prošla je u pomirbenome tonu i ozračju obostrano obećane suradnje, između članova Upravnoga vijeća i ravnatelja, iako joj je prethodila spomenuta “medijska kanonada” od 4. srpnja do 8. srpnja prema novoimenovanoj predsjednici Upravnog vijeća o čemu je Hrvatski tjednik pisao ljetos.

Što se dogodilo? Pretpostavlja se da je ravnatelja IHJJ-a osokolio pad vlade Tihomira Oreškovića te se ponadao naosnovi zvučne predizborne kampanje da će se vratiti na vlast sljedbenici Kukuriku koalicije, njegovi svojevrsni zaštitnici. Računao je da bi ministar iz tih redova (bio je najavljen Neven Budak) razriješio Upravno vijeće na čelu s prof. dr. Sandom Ham, a on bez “računa i krčmara” nastavio po starome. Drukčije se ne može objasniti ponašanje aktualnoga ravnatelja jer ovo je vjerojatno prvi zabilježeni slučaj u novijoj povijesti Hrvatske, otkako postoje Upravna vijeća, da se ravnatelj obruši na novoimenovanu predsjednicu Upravnoga vijeća, uskrati joj relevantne dokumente i praktično onemogući bilo kakav rad. Ali time nije samo pokazao svoju ćud prema uglednoj kolegici, već je “dao nogu” ministru koji je imenovao Upravno vijeće.

Iz takva postupanja proizlazi da je aktualni ravnatelj zaboravio tko je osnivač IHJJ. To je, nema dvojbe, Republika Hrvatska, a prava i dužnosti osnivača obavlja nadležno ministarstvo – Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa. Upravo zbog toga troje imenovanih članova predstavnici su osnivača i njih imenuje ministar, a dvoje se unutarInstituta biraju među zaposlenicima. Predstavnici vlasnika, troje imenovanih članova, imaju većinu u UV jer se očekuje da osnivač (RH) upravlja Institutom, a ne ravnatelj, kako je zamislio. Ravnatelj provodi odluke UV i predlaže poslovne i financijske planove, a UV odlučuje.

Svaki predsjednik Upravnoga vijeća prema tome u svakome trenu mora dobiti na uvidu opće akte, zapisnike i odluke, a najvažnije – financijsko poslovanje. Inače, kako može preuzeti odgovornost za posao koji treba obavljati? Posve je normalno utvrditi početnu poziciju kako bi se shvatilo koliko je poslovanje usklađeno sa zakonskim propisima, što se, pak, ne može bez izvješća bivšega Upravnog vijeća i potrebnih dokumenata koji dokazuju kako je sve bilo u okvirima zakonitoga poslovanja. Zbog čega bivši predsjednik Upravnoga vijeća Alemko Gluhak nije podnio izvješće o radu, zaista nije jasno. Ono navodi na zaključak da možda nije imao sve tijekove u IHJJ-u pod svojim nadzorom.

Upravno vijeće s prof. Sandom Ham na čelu uglavnom ima legitimitet znati u kakvu stanju preuzima IHJJ. Zbog čega novo Upravno vijeće ne bi trebalo znati, primjerice, prihodovnu stranu, specifikaciju honorara, javnu nabavu i uopće financijsku sliku IHJJ u 2015.? Jer tko je taj koji bi bio spreman, ako se ponaša odgovorno, preuzeti mjesto predsjednika Upravnoga vijeća ustanove od nacionalnoga značenja s “mačkom u vreći” i glumiti da je sve u redu?
Kad će Državna revizija pokucati na vrata IHJJ?

Postavlja se pitanje čega se boji Željko Jozić. Na to mu je pitanje već na neki način odgovorila predsjednica Upravnoga vijeća prof. dr. Sanda Ham, koja je na sve njegove “strijele” početkom ljeta kratko rekla da se ravnatelj nema čega bojati ako je radio po zakonu. Umjesto da je prihvatio takvu logičnu izjavu, ravnatelj je onemogućio svaki uvid u poslovanje IHJJ-a. To je rezultiralo time da je predsjednica Upravnoga vijeća 9. kolovoza 2016. zatražila od ministra znanosti, obrazovanja i športa prof. dr. Predraga Šustara upravni nadzor nad IHJJ-om. Upravni nadzor, međutim, nije proveden jer je popis “prijestupa”, da se poslužimo sintagmom Marija Grčevića, izgleda zaista bio podugačak. Bivši ministar, morao se nedvojbeno, uhvatiti za glavu i proslijediti predmet na daljnje postupanje Upravi za znanost. Neki kažu da je u međuvremenu iz Ministarstva odnesen čitav “paket” u druge mjerodavne institucije države, ali za to nismo mogli dobiti potvrdu. No, vratimo se na početak rujna.

Doznavši da je predložen upravni nadzor, po pričanju djelatnika, počela je u IHJJ unutarnja “hajka” prema dvoje članova Upravnoga vijeća – Sandi Ham i Mariju Grčeviću. Klevete, ogovaranja i izvrgavanja ruglu poznatih hrvatskih jezikoslovaca u stožernoj hrvatskoj jezikoslovnoj ustanovi postali su svakodnevni ritual. Uporno traženje dokumenata neke ravnateljeve službenice nazivale su “uznemiravanjem” i “nezakonitim poslom”, prijetile čak pokretanjem stegovnoga postupka. Stvoreno je za dvoje jezikoslovaca nepodnošljivo ozračje koje se nije moglo dogoditi mimo znanja ravnatelja. Kako si je tako nešto mogao dopustiti? Opet upućuje na samo jedno – nečega se ravnatelj plaši, nešto krije od javnosti. Nema zaista nikakva razloga da se članovima Upravnog vijeća ne dostave traženi dokumenti ili podatci o poslovanju, bez obzira na koje se vrijeme odnose. Jer valjda ravnatelj može pretpostaviti da će te dokumente možda već sutra morati dostaviti Državnoj reviziji koju je ovakvim svojim postupanjem vrlo glasno pozvao da pokuca na njegova vrata.

Bit će zanimljivo znati što će odgovoriti na sljedeća pitanje o tomu kako IHJJ može već nekoliko mjeseci financijskiposlovati mimo Upravnog vijeća, koje je svojim postupanjem ravnatelj isključio iz svakoga rada? Postoje naznake o znatnim honorarima, koji su isplaćeni zaposlenicima IHJJ-a za rad koji je bio dijelom svakodnevne radne obveze. To se posebno odnosi na Hrvatski pravopis na kojemu su neki pokupili znatne honorare. Ravnatelj je početkom srpnja u intervjuu jednim dnevnim novinama optužio Sandu Ham da želi zbog zarade “srušiti pravopis IHJJ-a i uvesti svoj”. Sada mu se ta izjava vraća kao bumerang. Koliko su pojedini zaposlenici IHJJ-a zaradili na Hrvatskome pravopisu koji je ravnatelj proglasio besplatnim? Po podatcima koji se mogu čuti, dosad je na račun honorara isplaćeno oko 430 000 kuna, a najveći iznos ostvario je ravnatelj.

Po Aneksu ugovora o autorskome djelu, koji je zaključen 10. studenoga 2013., stoji da će naručitelj autoru isplaćivati na žiro račun autorski honorar (Hrvatski pravopis, op.a.) najmanje svakih šest mjeseci počevši od 1. prosinca 2013. pa sve dok za isplatom postoji potreba, odnosno dok je djelo u prodaji. Po obveznim kvartalnim izvješćima koje IHJJ predaje Fini i Ministarstvu znanosti, ukupni prihodi od Hrvatskoga pravopisa od 2013. do 15. svibnja 2015. iznosili su 1. 339.125, 35 kuna, a ukupni rashodi 855. 221, 31 kuna. Dobit je u navedenome razdoblju iznosila 483. 904, 04 kune. Prihodi od prodaje Hrvatskog pravopisa počeli su se slijevati 2013. godine i oni teku i dalje. No za sada toliko o besplatnome pravopisu IHJJ-a.

Mnogo poslova na granici zakonitosti

Akt o osnivanju IHJJ-a ne predviđa bavljenje nakladničkom djelatnosti jer nije upisana u Sudski registar, međutim nakladništvo je postalo glavnim poslom IHJJ-a. Na čelu podružnica IHJJ osobe su koje nisu u radnome odnosu s Institutom, a nisu ni vanjski djelatnici. U jednoj podružnici upisana je osoba koja ne živi i ne radi u Hrvatskoj već godinama, a jedna podružnica, ona dubrovačka, uopće nije upisana u Sudski registar, a kako čitamo na mrežnoj stranici Instituta, ta je podružnica aktivirana početkom srpnja. Sva tijela kojima je osnivač Republika Hrvatska raspisuju natječaj za kupnju automobila, no tako ravnatelj IHJJ nije postupio, automobil je kupljen bez javne nabave, a odlukom bivšega Upravnog vijeća, kako se priča u Institutu, stavljen mu je na raspolaganje 24 sata. Zaposlenici svjedoče da je auto pred Institutom kada je ravnatelj u Institutu, inače ga nema, pa čak i kad je ravnatelj na godišnjem odmoru. Iz iznesenih podataka u obveznim izvješćima vidljivo je da je u 2013. godini prihod IHJJ-a bio veći od 230.000 kuna, zbog čega je Institut trebao ući u sustav PDV-a. To se, međutim, izbjeglo prenošenjem prihoda u sljedeću godinu.

Čini se da postoje brojne malverzacije s porezom – iako je u sustavu PDV-a, Institut nema fiskalnu blagajnu, a svoje proizvode prodaje za gotovinu i preko tzv. paragon blokova koji nisu ovjereni u Poreznoj upravi. Ravnatelj često daruje knjige na koje se ne plaća porez. Institut nema svoju strategiju za razdoblje 2016. – 2010., pa se ne zna što će raditi u sljedećem razdoblju. Financijski plan za 2016. još nije prihvaćen. Od 56 naslova otisnutih knjiga, Hrvatski pravopis čini 80 posto prihoda. Hrvatski pravopis (bez rječnika) u 40.000 primjeraka koji je nedavno dijeljen uz jedan dnevni list bio je besplatan. Financijska strana toga pravopisa nije poznata, ali na svaki darovani primjerak morao bi se platiti porez. Pravilnik o raspodjeli vlastitih prihoda, kako kažu upućeni, ne postoji, ali služe ravnatelju za isplatu autorskih honorara koji su prošlih godina dosegnuli gotovo milijunski iznos. Što se sve krije u iskazanim i neiskazanim financijskim poslovima teško je znati. Očito na Državnoj je reviziji da utvrdi je li poslovanje IHJJ-a uredno i zakonito. Do tada trebalo bi očekivati jedan minimum korektnoga ponašanja – da ravnatelj omogući rad Upravnome vijeću IHJJ-a jer je to u javnome interesu građana, poreznih obveznika i hrvatske države, budući da je svrha postojanja toga instituta iznad pojedinačnih ili grupnih interesa, ove ili one stranke.

Prof. dr. Sanda Ham: Ravnatelj skriva podatke o financijskome poslovanju Instituta i odbija suradnju

Žao mi je što poslovanje Instituta dolazi u javnost u ozračju loše suradnje, ali Institut je javna ustanova i javnost ima pravo znati kako se posluje. Uostalom, Zakon o ustanovama traži da poslovanje Instituta bude što dostupnijejavnosti. Gospodin ravnatelj zapisnike je UV i većinu dokumenata koje sam tražila da bih se uputila u poslovanje Instituta proglasio poslovnom tajnom i uskratio UV uvid u njih. Naš je saziv UV pravni sljednik bivšega saziva i nije mi jasno da Institut može pred svojim UV imati poslovne tajne, a Zakon o ustanovama kaže da UV upravlja javnom ustanovom. Rečeno mi je da nemam pravo tražiti dokumente i ako mislim da je riječ o nezakonitome poslovanju, neka zatražim nadzor nad Institutom. O tome sam obavijestila tada aktualnoga ministra P. Šustara, ali kako je u Ministarstvu došlo do smjene, odgovor ne očekujem tako brzo. Suradnja se odvija u vrlo teškim uvjetima i podatci su o financijskome poslovanju skriveni i ne mogu ništa reći o poslovanju Instituta jer to poslovanje još nisam uspjela upoznati. Moji napori da se upoznam s poslovanjem urodili su time da se uporno traži smjena UV, a mene se osobno teško kleveće i optužuje i tako se nanosi šteta mojemu ugledu i duboko me se uznemirava. Što se tiče suradnje s gospodinom ravnateljem – trenutačno se iz Instituta traži od mene da potpišem ugovor o djelu u kojemu piše da Institut, zastupan Željkom Jozićem, ima pravo nadzirati moj rad i davati mi upute za rad. Dakle, očekuje se od mene da potpišem kako ću upravljati Institutom pod nadzorom i po naputcima gospodina ravnatelja. Mislim da takav slučaj nije zapamćen u Hrvatskoj. Nadam se da će se suradnja poboljšati i da će kolege iz Instituta shvatiti da odbijajući suradnju s UV, sebi nanose štetu.

 

Marko Curać/Hrvatski tjednik/http://www.hkv.hr/Hrvatsko nebo

Comments

comments