Go to ...

Hrvatsko nebo

Dobro došli na portal Hrvatsko nebo! Zajedno možemo promijeniti sve! Ne smijemo zaboraviti Domovinski rat!

Hrvatsko nebo on Google+Hrvatsko nebo on YouTubeRSS Feed

18. kolovoza 2018.

EKSKLUZIVNO POVJESNIČARKA BLANKA MATKOVIĆ OTKRIVA ZA HRVATSKI VJESNIK ONO ŠTO SU KOMUNISTI DUGO SKRIVALI, A MNOGI I DANAS PREŠUĆUJU (2. DIO)


 

Tijekom prethodnih iskapanja u Jasenovcu pronađeni su predmeti zbog kojih se nameće pitanje tko su te žrtve bile te radi li se možda o hrvatskim civilnim žrtvama s Križnog puta. Kome je u interesu da odgovor na to pitanje ni 50 godina nakon tih iskapanja mi još uvijek ne znamo? Slavko Goldstein se nametnuo kao alfa i omega za sva pitanja Drugog svjetskog rata i to ponajprije zahvaljujući svom podrijetlu i svojoj ulozi u Drugom svjetskom ratu. Da je Boško Buha preživio rat, danas bi vjerojatno bio akademik bez obzira na obrazovanje i stručnost

The Croatian Herald  Marko BARIŠIĆ (Za Hrvatski VJESNIK) (Nastavak iz prošlog broja)

Tko su bili zatočenici tog logora: vojnici, civili…?

blanka-matkovic-portretZatočenici su bili i vojnici i civili, s tim da su 1945. prevladavali vojnici, odnosno ratni zarobljenici. Prema navodima u presudi Đuri Lavrnji iz Erdedskog Galgova, u travnju 1946. u Jasenovac dolaze prvi kažnjenici. Teško je razlučiti koji su od njih bili vojnici, a koji civili. Najveći dio bili su ipak vojnici, ali su kažnjeni najčešće prema civilnim zakonima. No, od 1946. je bilo dosta presuda bogatijem građanskom dijelu stanovništva, kako bi im se na toj osnovi oduzela imovina. Tada je osuđen i veliki broj znanstvenih, kulturnih, crkvenih i umjetničkih djelatnika koji su također činili dio tih zatočenika. Na žalost, za sada su teško dostupni izvori i malobrojna istraživanja koja bi preciznije mogla utvrditi odnose civilnog i vojnog dijela zatočenika.

Kako se uprava logora odnosila prema njima? Je li bilo likvidacija?

Prema do sada dostupnim dokumentima ne možemo pouzdano tvrditi kakav je bio odnos uprave logora prema zatočenicima. Postoji nekoliko iskaza zatočenika, pa i pripadnika uprave i upravitelja, ali potrebno je pronaći dokumente koji bi potvrdili ili negirali te iskaze. Također se ne može detaljnije govoriti ni o likvidacijama, jer osim likvidacije pet sudionika jedne kolone Križnoga puta i pouzdano utvrđenih likvidacija redarstvenih djelatnika Josipa Batarela i Marka Radića, te jasenovačkog svinjara Vladimira Trivunčića, za sada nema drugih izvora koji bi nam govorili o likvidacijama. Doduše, među dokumentima koje smo pronašli su i oni o leševima u Savi nakon završetka Drugog svjetskog rata zbog čega smo postavili logičko pitanje čiji su leševi to bili i otkuda su došli. Uzevši u obzir sve podatke kojima do ovog trenutka raspolažemo, potrebno je napomenuti da su daljnja istraživanja apsolutno neophodna da bi se konačno ustanovila istina o svim jasenovačkim ratnim i poratnim žrtvama, no političke volje za to i dalje nema. Tijekom prethodnih iskapanja u Jasenovcu pronađeni su predmeti zbog kojih se name- će pitanje tko su te žrtve bile te radi li se možda o hrvatskim civilnim žrtvama s Križnog puta. Kome je u interesu da odgovor na to pitanje ni 50 godina nakon tih iskapanja mi još uvijek ne znamo?

Vaš rad pokušao je osporiti publicist Slavko Goldstein? Kako gledate na to?

Goldstein se nastoji nametnuti kao stručnjak za sva moguća pitanja suvremene hrvatske povijesti zahvaljujući podršci lijevih medija, a ustvari je minorna osoba u hrvatskoj publicistici. Namjerno ne kažem historiografiji jer njegovi radovi nisu povijest već priče s obiljem rupa koje u publicistici donekle mogu proći, ali zato trebaju i ostati u toj domeni bez uplitanja u znanost.

Na njegovu knjigu-pamflet odgovorili smo detaljnom analizom koja je u travnju ove godine privukla veliku pažnju javnosti i u kojoj smo secirali svaku njegovu rečenicu te bez previše truda dokazali da su njegove konstrukcije najobičnije izmišljotine i prekrajanja povijesti, i to ne samo hrvatske već i naše osobne povijesti. Čovjek je to koji falsificira navode iz našeg rada, a koji je za razliku od njegovih pamfleta, prošao recenzentski postupak i objavljen u znanstvenom časopisu (jedan od recenzenata je bio i akademik HAZU). U svom odgovoru smo se osvrnuli na sve izmišljotine kojima je Goldstein u tom pamfletu pokušao naš rad i nas kao osobe u potpunosti diskvalificirati, iako je pritom zanemario oko 90 % tog rada na koji očito nije imao nikakvog odgovora. Ostale zaključke konstruirao je copy-paste metodom tako da je naše re- čenice nadopunjavao ili je od dvije rečenice napisane na različitim mjestima u radu odvajao pojedine dijelove i od njih sastavljao novu rečenicu. Goldstein nas je pokušao diskreditirati na nekoliko načina, a jedan kojeg konstantno nameću i on i ostali „borci protiv revizionizma“ je zaključak da istraživanje poslijeratnog Jasenovca predstavlja  revitalizaciju nekakvog mitološkog ustaškog zla i umanjivanje broja žrtava Drugog svjetskog rata. Kakva je to nakaradna logika kojom se zaključuje da je postojanje logora duže vremensko razdoblje od onog za kojeg smo dosad sa sigurnošću znači umanjivanje bilo čega? Ne čini li duže postojanje logora tragediju tog mjesta još većom?

Nadalje, Goldstein u svojoj knjizi na primjer navodi da Pilić i ja preuzimamo navodno falsificirani dokument i objavljujemo ga uz obilje pohvala. Pritom naravno ne citira te naše navodne pohvale, a nije ni mogao jer ih nema. Sve naše radove pišemo jako dugo jer je kirur- ška preciznost jedino što nam je važno. Pritom naglasak stavljamo na izvorno arhivsko gradivo i materijalne dokaze ukoliko su takvi dostupni, dok svjedočanstvima pristupamo sa skepsom i oprezom. Redovito ih nastojimo potvrditi, nadopuniti ili opovrgnuti drugim dokazima. Osvrtu na naš rad Goldstein je posvetio 20 stranica, a čak pet se odnosi na dnevnik Matije Helmana koji je u lipnju 1946. proveo devet dana u logoru Jasenovac. Dakle, riječ je o dnevniku jednog pojedinca za kojeg nitko od nas ne može sa sigurnošću tvrditi da je svoje bilješke napisao u vrijeme kada je u Jasenovcu bio ili je to učinio naknadno te ga stoga valja uzeti s oprezom. U našem radu objavili smo skraćeni prijepis tog dokumenta, čiji se original čuva u Hrvatskom državnom arhivu, i to zato što Mr. sc. Blanka Matković: Daljnja istraživanja su neophodna kako bi se saznala istina je naš rad dužinom poprilično premašio dužinu drugih znanstvenih radove i pojedini dijelovi su morali biti kraćeni. Goldstein iznosi optuž- bu kako smo na tri mjesta izbacili dijelove „dovoz materijala iz logora Jasenovac“ koji po Goldsteinovoj logici potvrđuju da u Jasenovcu u tom trenutku više nije bilo logora. Stoga smo postavili pitanje čita li uopće Goldstein radove čije autore kleveće. Ako je doista pročitao naš rad trebao je svakako primijetiti da „falsifikatori“ Pilić i Matković ustvari objavljuju nekoliko izvornih dokumenta koja se odnose upravo na „sporni“ dovoz materijala iz logora. Da je Goldstein malo bolje pogledao, primijetio bi bio čak i naš podnaslov na stranici 203 knjige „Jasenovački logori-Istraživanja“, a koji glasi Sustavno odno- šenje cigle iz bivšeg logora. Dakle, u našem radu posvetili smo nekoliko stranica, odnosno jedno manje poglavlje, upravo onom problemu za čije nas navodno zataškavanje Goldstein optužuje i upravo na tom navodnom zataškavanju pokušava nas u potpunosti diskreditirati. Jedino što je postigao jest vlastita diskreditacija. Goldsteinovu teoriju da odvoz materijala iz logora „dokazuje“ da ondje više nije mogao postojati logor demantiraju dokumenti iz srpnja i kolovoza 1946. s imenom već spomenutog Anatolija Avramova na kojeg se Goldstein uopće ne osvrće jer jednostavno ne zna što bi s tim podatkom uradio.

Goldstein također ističe da nema izvornih dokumenata o kolonama Križnog puta na jasenovačkom području i time u potpunosti ignorira Izvješće javnog tužitelja II. Jugoslavenske armije Ministarstvu unutrašnjih poslova Federalne Države Hrvatske od 11. srpnja 1945. na koje smo se u našem radu pozvali, a u kojemu se navodi da je “od Siska preko Jasenovca do Novske praćena od straže Komande mjesta Sisak 900 zarobljenih domobrana i da je kod jarka Muratovica u blizini Jasenovca nađeno 5 ubijenih od kojih je jedan bio zaklan drugom razbijena lubanja.” Što uopće reći o takvom pristupu? Ovdje nije riječ o tome da netko ne zna za dokument pa se na njega niti ne može pozvati. Ovdje je riječ o čovjeku koji je napisao kritiku našeg rada kojeg je dakle morao prvo pročitati što znači da mu je ovaj dokument itekako poznat te je štoviše već ranije i objavljen. Goldsteinov pristup je jednostavan: izreži što ti se ne uklapa u priču, prekroji sve ostalo da dobiješ neku svoju priču. U intervjuu kojeg je dao jednom dnevnom listu Goldstein ide još dalje pa se pita gdje su popisi ubijenih i zapovjednici ako je nakon završetka Drugog svjetskog rata u Jasenovcu doista postojao logor. I to je neobično čuti od čovjeka koji je navodno pročitao naš rad i koji bježi od „upravnika“ Anatolija Avramova kao vrag od tamjana, no još je zanimljivije čuti pitanje „gdje su popisi ubijenih?“. A za koji to logor ih imamo? U najboljem slučaju raspolažemo djelomičnim popisima. Gdje su popisi za logore u Mariboru i Celju? Ili za logor Firule u Splitu? Prema Goldsteinovoj logici, ako ih nema, onda nema ni ubijenih. Žrtve iz Barbarinog rova ondje su se same zazidale. Oni čiji su ostaci nađeni u Teznom ili Macelju sami su se naslagali u masovne grobnice. Masovno samoubojstvo? Kult? Znanstvena fantastika? Mi njihove popise nemamo, pa stoga možemo zaključiti da su one silne kosti rezultat naše halucinacije. Oni, po Goldsteinu, jednostavno ne postoje, a u najgoru ruku riječ je o statistima. Kako uopće gledati na kritike čovjeka koji tako razmišlja? Ne znaš bi li plakao ili se smijao na njegovo piskaranje.

Slavko Goldstein se nametnuo kao alfa i omega za sva pitanja Drugog svjetskog rata i to ponajprije zahvaljujući svom podrijetlu i svojoj ulozi u Drugom svjetskom ratu. Da je Boško Buha preživio rat, danas bi vjerojatno bio akademik bez obzira na obrazovanje i stručnost

Osim toga, nama imputira predrasude i ideologiju iako on o nama ne zna ništa osim onog što je u na- šim radovima pročitao, a to su dokumenti. Ja nikada u životu nisam bojevala za ideologiju i diktatore. S druge strane, Goldstein, čiji je otac bio uvjereni cionist, borio se za ideologiju dvaput – prvi put za Tita i Partiju, a drugi put kada se 1949. odselio u Izrael gdje je prema vlastitim navodima sudjelovao u borbi za opstanak izraelske države koja je u ono doba bila cionistička država prožeta militantnim nacionalistič- kim duhom. Neprihvatljivo je da čovjek koji je čitav život proveo u službi ideologije druge optužuje za isti takav crimen. Neprihvatljivo je i to da u mojoj zemlji mene i druge napada s optužbama o našem nacionalizmu iako je upravo to ono što je podržavao u vlastitoj kući. U mojoj kući i mom životu ja radim ono što je mene volja, a jedino što podliježe sudu javnosti, i to one stručne, jest moj znanstveni rad. S obzirom na to da je Goldstein rat završio kao poručnik Jugoslavenske armije, tko uopće može od njega očekivati objektivnost čak i kada bi poznavao znanstvene metode rada? Možemo li mi od Vojislava Šešelja očekivati da se sutra zaposli u Centru Domovinskog rata i objektivno istražuje taj dio naše povijesti, iako je doktorirao pravo pa bi stoga trebao biti upoznat na primjer sa Ženevskim konvencijama? Goldstein se u svojim pokušajima diskreditacije služi lažima i obmanjivanjem. Ja se u svom odgovoru na te napade služim arhivskim gradivom i činjenicama iz njegovog životopisa na čije ga otkrivanje nitko nije prisilio. Njega nije potrebno diskreditirati jer on to veoma uspješno čini bez ičije pomoći.

Kakav je odličan poznavatelj situacije u Jasenovcu 1945. najbolje dokazuje Goldsteinovo poglavlje o poslijeratnom logoru koje dotični počinje ističući da se u Jasenovcu „od oko 500 kuća ustaše i Nijemci u povlačenju su zapalili čak 433“ jer eto „očaj i bijes totalnog poraza teš- ko je kontrolirati“. Kada smo to pro- čitali, doista smo se nasmijali, ali kada je isti podatak u Globusu ponovio Tvrtko Jakovina, dakle jedan sveučilišni profesor, tada smo skoro zaplakali. Na web stranici JUSP Jasenovac navodi se da su partizani 2. svibnja 1945. zatekli logori i mjesto Jasenovac u ruševinama. No, prema podacima Narodnog odbora kotara Novska ukupan broj kuća u Jasenovcu 1945. iznosio je 494, od čega je potpuno srušeno 80 kuća, a manje oštećeno 130 (Državni arhiv u Sisku, f. 19, Narodni odbor kotara-NOK Novska, kut. 62). Taj navod ne odgovara zagovornicima teze da je Jasenovac bio u potpunosti porušen jer eto ustaše nisu mogle kontrolirati bijes i očaj. Meni se čini da su se kontrolirali daleko bolje od Goldsteina i Jakovine koji od bijesa i očaja zbog činjenice da Matković i Pilić postoje i još uz to kopaju po arhivima i objavljuju radove doista više ne znaju što govore. Od Globusa smo zbog ovoga zatražili objavljivanje našeg reagiranja što je uredništvo tog lista i uradilo, a Jakovinu smo prijavili Etičkom povjerenstvu Filozofskog fakulteta. S obzirom na odgovor koji smo dobili od te institucije, bili smo primorani i Jakovinu i Filozofski fakultet prijaviti Sveučilištu u Zagrebu te Odboru za etiku u znanosti i visoko obrazovanje Agencije za visoko obrazovanje

Ukratko, Goldstein se nametnuo kao alfa i omega za sva pitanja Drugog svjetskog rata i to ponajprije zahvaljujući svom podrijetlu i svojoj ulozi u Drugom svjetskom ratu. Da je Boško Buha preživio rat, danas bi vjerojatno bio akademik bez obzira na obrazovanje i stručnost. Goldsteinovo mišljenje u pojedinim medijima je toliko relevantno da ga je nedavno jedan dnevni list nazvao dr. sc. Goldstein. Istina je to da je čovjek završio srednju školu. Završila sam i ja gimnaziju, pa čak imam i četiri sveučilišne diplome s petom na putu, ali to ne znači da sam stručnjak za postavljanje roleta ili neurokirurgiju pa mi stoga ne pada na um miješati se u posao onima koji u tim strukama jesu struč- ni. Goldstein o znanstvenoj metodologiji ne zna apsolutno ništa i kroz svoje uratke to sustavno pokazuje i dokazuje. Meni ga je gotovo žao jer što da ja radim sa starcem koji je zadnji put bio na školovanju tamo negdje 1947.? Da je riječ o članu moje obitelji, dobronamjerno bih mu savjetovala da se prestane sramotiti jer on nama u niti jednoj znanstvenoj raspravi jednostavno ne može parirati.

Prvi dio intervjua  možete pročitati OVDJE 

(Nastavak u sljedećem broju)

Članovi Upravnog odbora HDP „Dr. Rudolf Horvat“

Predsjednica udruge mr. sc. Blanka Matković je polaznica doktorskog studija političkih znanosti i međunarodnih studija na University of Warwick, Velika Britanija, gdje je prethodno završila poslijediplomski studij iz povijesti (MPhil stupanj) obranivši disertaciju pod naslovom „Mass Crimes and Human Rights Violations Committed by the Communist Regime Against Croatian Citizens at the End and After the Second World War (1944-1945)“. U Hrvatskoj je diplomirala povijest i novinarstvo te završila poslijediplomski studij iz međunarodnih odnosa i nacionalne sigurnosti. Autorica je i koautorica većeg broja znanstvenih radova i knjiga iz hrvatske povijesti Drugog svjetskog rata i poraća s posebnim osvrtom na komunistič- ke zločine počinjene nad Hrvatima između 1941. i 1948. S temama iz novije hrvatske povijesti sudjelovala je na konferencijama u Velikoj Britaniji i Portugalu, a 2014. na University of Warwick organizirala je kulturni događaj na kojemu je predstavljena Hrvatska te hrvatska povijest, kultura i običaji. (U sljedećem broju donosimo kratke biografije o dopredsjedniku i tajniku udruge)

 

 Hrvatski Vjesnik / Croatia Revidiva/ Hrvatsko nebo

komentari

komentari

Tags:

More Stories From Povijest

About admin,