Go to ...

Hrvatsko nebo

Dobro došli na portal Hrvatsko nebo! Zajedno možemo promijeniti sve! Ne smijemo zaboraviti Domovinski rat!

Hrvatsko nebo on Google+Hrvatsko nebo on YouTubeRSS Feed

17. studenoga 2017.

Kako je partizanski masakr pripisan ustašama


 

FOTOKRIVOTVORINE O JASENOVAČKOME LOGORU

U jugoslavenskoj, hrvatskoj i svjetskoj historiografiji tijekom više od šest desetljeća napisano je silno mnoštvo tekstova o jasenovačkome logoru, koji su popraćeni fotografijama. Budući da je broj autentičnih fotografija o logoru iz razdoblja 1941-1945. vrlo malen, jugoslavenske su se vlasti odmah nakon rata dale u fotokrivotvoriteljski posao. Plod tih nastojanja su danas »znane« i »prepoznatljive« (tobožnje) jasenovačke fotografije urezane u (pod)svijest mnogih ljudi. Donosimo neke od njih u nadi da će koristiti svima kojima je stalo do povijesne istine.

Fotografije F-9 i F-10 brojni autori objavljuju u kontekstu jasenovačkih žrtava, iako one na prvoj slici sigurno nisu a na drugoj je vrlo upitno čije su

Fotografije F-9 i F-10 brojni autori objavljuju u kontekstu jasenovačkih žrtava, iako one na prvoj slici sigurno nisu a na drugoj je vrlo upitno čije su. 

U nizu fotografija, kojima se desetljećima nakon završetka Drugoga svjetskog rata manipuliralo u historiografiji i koja je postala »prepoznatljiva« za ustaške zločine u jasnovačkome logoru, jest i ona s prizorom žrtava izbačenih na obalu Save, F-9. O njoj Nataša Mataušić u djelu: »Jasenovac – fotomonografija« (Spomen-područje Jasenovac, Jasenovac, 2008) piše: »I ona se vrlo često upotrebljava za ilustraciju zločina počinjenih u KL Jasenovac. Tako i autor drugog stalnog postava Memorijalnog muzeja u Jasenovcu u svojoj knjizi, zborniku dokumenata objavljuje netočan opis: ‘Žrtve ustaških zločina u Jasenovcu’ (Antun Miletić: »Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: dokumenti«, knjiga I, Narodna knjiga, Beograd, 1986, str. 403., op. T. V.). Ali, fotografiju ne donosi u izvornom obliku. Desni dio fotografije je izrezao (sva su isticanja moja, T. V.) tako da se ne vidi ženska noga u cipelama s visokom potpeticom« (Mataušić, isto, str. 21).

Pobjednici pišu povijest!

Zašto su Dragoje Lukić i Antun Miletić, autori stalnog postava Memorijalnog muzeja u Jasenovcu, to učinili? Zbog vrlo jednostavnog, ali krajnje znanstveno-nepoštenog i zlonamjerno-krivotvoriteljskog razloga. Bilo im je potpuno jasno da jasenovačke zatočenice nisu mogle imati visoke potpetice, jednako kao što ni pogubljeni muškarci, zatočenici na istoj slici, nisu nosili vojničke odore i cipele (cokule), pa su je morali nekako prilagoditi vlastitim »okvirima«. Osim toga, s tom je fotografijom nužno povezati još jednu vrlo važnu činjenicu koju spominje autorica Mataušić: »Državna krugovalna postaja Zagreb izvijestila je 6. svibnja 1945. godine da su prigodom ulaska u Sisak partizani ubili oko 400 građana« (Mataušić, isto, str. 23).

Dakle, najvjerojatnije je riječ upravo o tim žrtvama partizanskih poslijeratnih pogubljenja u Sisku, u to doba uobičajenim i čestim u svim dijelovima Hrvatske, koja su onda pripisana ustašama u jasenovačkom logoru. Ne preostaje drugo nego se prisjetiti stare izreke kako pobjednici pišu povijest.

No, vidjevši užasan prizor na savskoj obali kod Siska, danas nitko neće ni slučajno postaviti pitanje o počiniteljima zločina jer se unaprijed »zna« da su to ustaše i da »oslobodioci«, prema tvrdnjama najviših državnih dužnosnika u sadašnjoj Hrvatskoj, takvo što nisu mogli počiniti.

Za to su se potrudili i brojni znanstveni »autoriteti« koji su domaćoj i svjetskoj javnosti podastrli izokrenutu povijesnu »istinu«.

Zahvati srpskopravoslavnog episkopa

Tako je, u feljtonu često spominjani, Vladimir Dedijer u djelu »The Yugoslav Auschwitz and the Vatikan: the Croatian massacre of the Serbs during World War II« (Prometheus Books, Buffalo New York, Ahroman-Verlag, Freiburg, 1992) na str. 253. objavio spomenutu fotografiju sa zajedničkim potpisom za više slika: »Različiti načini ubijanja u Jasenovcu«. Isti je autor i u knjizi na njemačkome: »Jasenovac – das jugoslavische Auschwitz und der Vatikan«, (Ahriman-Verlag, Freiburg, 1993) na str. 146. objavio fotografiju pod br. 11: bez potpisa.

U knjizi srpskopravoslavnog episkopa Atanasija Jevtića »Velikomučenički Jasenovac poslije Jasenovca« (Univerzitetski obrazovni pravoslavni bogoslovni Hilandarski fond, Beograd, Valjevo, 1995) u poglavlju »Pjesme o Jasenovcu« na str. 357. objavljena je sporna fotografija bez potpisa, ali s posebnim zahvatima. Naime, riječ je samo o dijelu slike izokrenutoj 90 stupnjeva udesno, tako da na prvi pogled djeluje kao da je riječ o potpuno novoj slici, a njezin dio na kojoj je u izvorniku ženska noga s cipelom i visokom potpeticom – jednostavno je izrezan.

I Esad Papračan-Podrinjski objavio je spomenutu fotografiju u svom djelu »Krvavo polje Jasenovac« (Guslarsko društvo »Filip Višnjić«, Goražde, 1986) na str. 32. s potpisom: »Žrtve ustaškog bestijanja izvučene iz rijeke Save«.

Branimir Stanojević se također pridružio tom krugu »znanstvenika« objavivši fotografiju s kratkim potpisom: »Granik. Žrtve« («Ustaški ministar smrti – Anatomija zločina Andrije Artukovića«, 2. izdanje, »Nova knjiga«, Beograd 1986).

Internetska stranica Američkoga memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu,www.ushmm.org, donosi sliku s potpisom: »Žrtve ustaških zločina (hrvatskih fašista) na obalama rijeke Save. Jasenovački koncentracioni logor (Jugoslavija) između 1941. i 1945«.

»350.000 ljudi, žena i djece«?!

Fotografija F-9 samo je jedna u nizu fotografija o zločinu u Sisku koje se vezuju uz jasenovački logor. Naime, brojni autori o jasenovačkim zločinima često objavljuju i fotografiju F-10, čija je izravna veza s Jasenovcem najblaže rečeno upitna jer se baš ničim ne dokazuje da je riječ o jasenovačkim zatočenicima. O njoj autorica Mataušić piše: »Jedna iz serija fotografija zločina u Sisku prezentirana je i na pokretnoj izložbi Spomen-područja Jasenovac iz 1988/89. pod nazivom Mrtvi živima oči otvaraju ,čiji su autori također Lukić i Miletić, uz opis: ‘Obala od leševa. Lijeva strana rijeke Save ispod Jasenovca’« (Mataušić, isto, str. 23).

Ponovno je za ilustraciju o rasprostranjenosti fotokrivotvorina o jasenovačkim zločinima potrebno spomenuti barem neke autore. Tako je jedan od tobože najvećih autoriteta o ovoj problematici, ali već priličan broj puta spominjani Antun Miletić u djelu »Koncentracioni logor Jasenovac 1941-1945: dokumenti« (knjiga II, Narodna knjiga, Beograd, 1986) na str. 925. objavio fotografiju F-9 s opisom: »Ustaše su prije svog bijega iz Stare Gradiške, Jasenovca i Siska poubijali sve preostale zatočenike.«

Istu je sliku objavio i, također već često spominjani, Milan Bulajić u knjizi »Tudjamn’s ‘Jasenovac myth’: genocide against Serbst, Jews and Gypsies« (Stručna knjiga, Beograd, 1994) u poglavlju »Logor smrti«, bez potpisa.

A Egon Berger u svojoj knjizi »44 dana u Jasenovcu« (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1966) donosi fotografiju F- 10 s potpisom na str. između 64. i 65: »Nakon povlačenja u strahu pred osvetom zatočenika, ustaše su počeli s likvidiranjem ostataka logoraša koji su do tada preživjeli krvavi teror.«

Dragoje Lukić u djelu: »Rat i djeca Kozare« (Narodna knjiga, Beograd, 1979) na str. 49. u opisu fotografije F-10 predstavlja se i kao (opskurni) kvazimatematičar koji nema potrebe dokazivati svoje brojeve: »Na Gradini, desnoj obali Save u toku rata ubijeno je 350.000 ljudi, žena i djece. Gradina je najveće ratno groblje u Jugoslaviji.«

Miletić i fotografiju F-10 objavljuje u citiranome djelu s potpisom: »Svakodnevni prizori na obalama Save u godinama ustaških zločina u Jasenovcu« (Miletić, isto, knjiga II, str. 585).

U djelu Nataše Mataušić »Jasenovac 1941-1945. Logor smrti i radni logor« (Jasenovac – Zagreb, 2003) prije njezinih novijih znanstvenih spoznaja, ispod fotografije F-10 na str. 90. napisano je: »Na obali rijeke Save, Logor III Ciglana, svibanj 1945. Leševi ubijenih žena.«

Podudarnost ustaškoga i Vjesnikova broja

I treća se »sisačka fotografija«, F-11, često koristi za ilustraciju o zločinima u jasenovačkom logoru, premda i njezina izravna veza s Jasenovcem također nije ničim dokazana. Ne samo da su opet upitni odjeća i obuća »jasenovačkih zatočenika«, nego je znakovito da je fotografija objavljena u »Vjesniku« br. 25, od 19. svibnja 1945, dakle – nakon već spomenutoga partizanskog masakra u Sisku. I zapanjujuća je podudarnost da Vjesnikov naslov spominje gotovo isti broj žrtava zločina, o kojemu je u jednome od svojih posljednjih javljanja izvijestila ustaška Državna krugovalna postaja Zagreb. Naime, kao što je već citirano, ustaše su 6. svibnja 1945. upozorili da su prigodom ulaska u Sisak partizani ubili oko 400 građana (F-9), a »Vjesnik« je trinaest dana kasnije objavio naslov: »Ustaški koljači poubijali su u Sisku noć prije svoga povlačenja oko 400 građana i seljaka.« Stari bi Latini rekli: »Sapienti sat!« («Pametnomu dosta!«)

No, to nije smetalo Egonu Bergeru da u svom djelu »44 dana u Jasenovcu« (Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1966) objavi fotografiju F-11 s potpisom na str. između 64. i 65: »Prilikom povlačenja ustaše su ostavljali za sobom perspektivu koju su i najavljivali vraćajući se u prodanu domovinu: perspektivu smrti.«

Vladimir Dedijer je istu fotografiju objavio u svim svojim knjigama o jasenovačkom logoru na srpskom, engleskom i njemačkom jeziku s istim potpisom: »Prije odlaska iz Stare Gradiške, Jasenovca i Siska ustaše su poubijali sve preostale logoraše kao što pokazuje jedna od masovnih grobnica na slici – iz privatne kolekcije« («Vatikan i Jasenovac: dokumenti«, Rad, Beograd, 1987, slika br. 13, između stranica 352-353; »Vatikan i Jasenovac: dokumenti«, Rad, Beograd, 1987, slika br. 13, između str. 352-353; »The Yugoslav Auschwitz and the Vatikan: the Croatian massacre of the Serbs during World War II«, Prometheus Books, Buffalo New York, Ahroman-Verlag, Freiburg, 1992, str. 308; »Jasenovac – das jugoslavische Auschwitz und der Vatikan«, Ahriman-Verlag, Freiburg, 1993, slika br. 14, na str. 194).

Isto su to učinili i neki drugi autori.

Tomislav Vuković  http://www.glas-koncila.hr/  ,  http://hrvatskonebo.com/

komentari

komentari

More Stories From Nekategorizirano

About Zeljko S,